Evroliga

Analiza godine KK Partizan: Povratak na regionalni tron i za dlaku izgubljen "fajnal-for"

komentari (0)

Autor: TV Arena sport

01.01.2024 15:58
Košarkaši i stručni štab Partizana slave titulu u ABA ligi MN Press
Košarkaši i stručni štab Partizana slave titulu u ABA ligi

Još jedna godina je za nama... Kada se sve sumira, za mnoge navijače Partizana sigurno turbulentna, ali bez ikakve sumnje i jako uspešna ako govorimo o rezultatima košarkaškog kluba. Nakon decenijskog posta, tim Željka Obradovića pobedio je Crvenu zvezdu u finalu ABA lige i vratio se na regionalni tron, a jedina žal koja ostaje, što istorijsku sezonu 2022/23 nisu barem okončali na "fajnal-foru" Evrolige, koji im je za dlaku izmakao u Madridu.

Sada, na kraju kalendarske godine, odnosno nove polu-sezone, kada podvlačimo crtu i "sumiramo račune", ima razloga za optimizam u taboru Partizana. Iako je znatno promenio kadar u odnosu na prošlu sezonu i pored činjenice da kuburi sa rezultatima u ABA ligi, “parni valjak“ igra više nego dobro u elitnom takmičenju, gde gazi ka novom plej-ofu, a sudeći po formi u proteklom periodu, može se reći da je sastav Željka Obradovića ponovo spreman da napadne "F4" i titulu regionalnog šampiona.

Ali, krenimo redom i vratimo se na početak 2023. godine, kada je “parni valjak“ počeo da se zahuktava...

Iako je minula sezona u Evroligi počela bolnim i neočekivanim porazima, gde se kvalitet Partizana u nekim utakmicama ozbiljno dovodio u pitanje, forma Beograđana počela je da ide uzlaznom putanjom oko Nove godine. Važne pobede nad Efesom i Fenerbahčeom i serija od osam uzastopnih trijumfa u svim takmičenjima, rasplamsale su varnicu u svlačionici, da bi vrhunac dobrog raspoloženja crno-beli dosegli nakon slavlja u drugom evroligaškom “večitom derbiju“ nad Crvenom zvezdom krajem januara.

Usledio je zatim uspon “parnog valjka“ u elitnom takmičenju o kojem je brujala čitava Evropa, iako su prethodno izgubili od gradskog rivala u polufinalu Kupa Radivoja Koraća. Dante Egzum, Kevin Panter i društvo igrali su ubedljivo najlepšu košarku u Evropi. Nošeni hukom sa tribina, redom su gazili sve rivale, kod kuće i na strani, gde su crno-beli redovno imali podršku svojih navijača. Da bi u drugoj polovini sezone u uzbudljivoj trci, obezbedili Top 8 fazu Evrolige i u naletu najjače forme izašli na megdan Real Madridu u borbi za "F4".

O toj, četvrtfinalnoj seriji, gotovo su sve priče ispričane. Crno-beli dobili su prve dve utakmice u Madridu, gde su, nažalost, i naseli na provokacije lukavih igrača Reala. Madriđani su potom slavili u oba meča u Beogradu, da bi u majstorici okrenuli “minus 18“ i sa 3:2 u seriji, čekirali kartu za F4, gde su kasnije došli do titule šampiona Evrope. Partizana je mnogo koštao izostanak Kevina Pantera na dve i Matijasa Lesora na jednoj utakmici, kao i odsustvo Dantea Egzuma, koga je u onoj drami tokom meča u Madridu, divljački napao Geršon Jabuzele i tom prilikom ga povredio. Mnogi navijači Partizana potajno su verovali da će uprkos izostanku tri ključna igrača u nekim utakmicama, crno-beli možda i uspeti da još jednom nadigraju Real i posle 13 godina, nađu svoje mesto među četiri najbolja kluba u Evropi. Ali, ovaj put, pravda nije pobedila...

MN Press

 

Nakon nesrećnih okolnosti u Madridu, utisak je da su se igrači Partizana povukli u sebe. Nije bilo one prepoznatljive igre o kojoj je pričala cela Evropa. Nestala je varnica na parketu, pa je i malo falilo da im se sezona završi u četvrtfinalu ABA lige, kada ih je SC Derbi iznenadio u “Pioniru“ i tako kod kuće stekao “meč loptu“. Vodili su “studenti“ i u Podgorici, ali je sigurne bruke, crno-bele, tada spasio Džejms Naneli, onom čuvenom trojkom u samoj završnici. U majstorici nije bilo neizvesnosti, mada je već tada bilo jasno da Željkova ekipa ne igra na svom nivou. Što se pokazalo i u narednoj seriji sa Cedevita Olimpijom, gde je takođe igrana majstorica. Partizan je slavio u oba duela kod kuće, da bi u Ljubljani doživeo težak poraz i tako još jednom potvrdio da to više nije ista ekipa s početka godine.

Uzrok skromnijih partija se možda mogao naći i u činjenici da su brojni evropski velikani slali gotovo svakodnevno ponude u Humsku. Neki igrači su verovatno i dogovorili buduće saradnje. Ali, prema svemu sudeći, to se nije osetilo kada je na red došla Crvena zvezda i finalna serija ABA lige, koja je na kraju spasila već turbulentnu sezonu Obradovićevom timu.

Košarkaši Partizana dobili su prva dva meča u Areni, ali se u dvorani “Aleksandar Nikolić“ nisu najbolje snašli, pa je novog regionalnog šampiona odlučivala majstorica. Crno-beli su pred svojim navijačima ponovo odigrali sa velikom energijom, kao što su to radili tokom čitave sezone. Imali su visoke procente šuta sa distance u toj petoj seriji, odličnu timsku igru i u jednom trenutku, čak 20 poena prednosti, da bi diskutabilnim odlukama u defanzivi, dozvolili priključak Zvezde u poslednjoj četvrtini. Samo da bi Panter i Egzum sjajnom serijom u nastavku i definitivno rešili pitanje pobednika i novog šampiona.

Partizanovu blistavu sezonu obeležila je atraktivna i napadačka košarka. Prema rečima brojnih analitičara, crno-beli izgledali su toliko dominantno, da su u pojedinim utakmicama igrali po uzoru na neke NBA ekipe. Sijaset opcija na šutu, čvrsta odbrana, sjajna unutrašnja igra i prepoznatljive pik-en-rol akcije, samo su jedni od elemenata igre Obradovićeve ekipe, na koju mnogi nisu imali rešenja tokom sezone. Kako u Evroligi, tako i na domaćoj sceni i pravo je pitanje da li bi ih iko mogao zaustaviti da nije bilo onih nesrećnih okolnosti u Madridu.

Nakon sjajne trke u Evroligi i posle sezone u kojoj je Partizan uspeo da povrati zvanje šampiona AdmiralBet ABA lige, nije bilo za očekivati da će Beograđani zadržati sastav koji je privukao pažnju kompletne košarkaške javnosti. Šampionska postava Obradovićevog tima počela je da se rasipa. Dante Egzum, unovčio je dobre partije iz Beograda još jednim NBA ugovorom. U čudnom spletu događaja, Jam Madar zamenio je crno-beli dres sa onim iz Fenerbahčea, dok su Janis Papapetru i Matijas Lesor zajedno u paketu otišli u ambiciozni Panatinaikos, koji nije pitao za cenu...

Trojica igrača startne petorke, na kraju, napustila su tim, što je jasno ukazivalo na činjenicu da će crno-beli morati u kompletan “rebuilding“. Olakšavajuća okolnost je da su nosioci igre poput Kevina Pantera, Džejmsa Nanelija i Zeka Ledeja produžili ugovore, ali je ipak ostala praznina na unutrašnjim pozicijama. Dugo je Obradović tražio rešenja da popuni rupe u svom rosteru. Ne želeći da menja sistem igre, doveo je košarkaše koji prema fizičkim predispozicijama liče na one koji su napustili Humsku ovog leta, pa je umesto Egzuma stigao Pi Džej Doužer, Madara je zamenio Ognjen Jaramaz. Papapetrua i njegovu ne tako blistavu sezonu, trebalo je da nadomesti Mateuš Ponitka - nešto versatilniji košarkaš i neko ko je igrački krojen po meri Željka Obradovića. Lesora je trebao da zameni Nikola Mirotić, koji se nakon čudnog spleta okolnosti i dugog većanja, na kraju ipak odlučio za Milano, pa je na poziciju centra stigao Frenk Kaminski.

Dolazak bivšeg NBA košarkaša u Beograd, bila je i najveća koncepcijska promena u taboru “parnog valjka“ ovog leta, što nam je govorilo da ćemo ipak, na kraju, gledati nešto drugačiju košarku u režiji Obradovićevih izabranika. Umesto “sidraša“ pod obručima, na kojeg su navikli navijači, stigao je “košarkaški tih momak“ i ruku na srce, igrač kome je veća odlika šut, nego odbrana reketa. Što je možda bilo i manje potrebno Beograđanima, obzirom da su već imali dovoljno igrača sa dobrim procentima u rukama u tom trenutku.

MN Press

 

Ipak i bez možda najjasnijeg plana za budućnost, crno-beli ušli su u novu sezonu sa istim ambicijama, ciljajući plasman u plej-of Evrolige i odbranu titule u verovatno, nikad jačem, regionalnom takmičenju. Iako je budžet dva najveća srpska kluba bio daleko veći od ostalih ekipa na Jadranu, većina timova napravila je dobre rostere, spremni da iznenade sa solidnim brojem stranaca, a sličnu situaciju videli smo i u Evroligi. Talenat u elitnom takmičenju je uravnotežen, izuzev Real Madrida, koji odskače po kvalitetu i Albe iz Berlina, koja privlači pažnju manjkom istog, svaki tim je izjednačen po snazi, čemu i svedoči stanje na tabeli, a zagarantovanih pobeda, gotovo i da nema.

Što se učinka Partizana tiče, crno-beli su poput prošle sezone i u ovu ušli prilično sramežljivo. Mučili su se na startu Evrolige, tražili svoj ritam. Obradović je uhodavao nove igrače, koji, ruku na srce, nisu baš najbolje razumeli koncept najtrofejnijeg trenera Evrope, da bi već do 10. kola polako sve počelo da dolazi na svoje. Kevin Panter se vratio nakon što je presedeo ceo novembar zbog povrede. U međuvremenu je stigao i Bruno Kaboklo, “teškaš“ meke ruke na centru, član idealne petorke Evrokupa i verovatno ključ uspeha Partizana u nastavku sezone.

Momak koga je Toronto 2014. godine izabrao kao 20. pika na draftu, doneo je čvrstinu u reketu, dodatnu pomoć na unutrašnjim pozicijama i još jednu opciju na skoku, što se i odmah odrazilo na rezultate Beograđana tokom decembra, kada je zabeleženo devet uzastopnih pobeda u svim takmičenjima. Iako su kuburili u ABA ligi, gde su do sada upisali čak četiri poraza, koliko su imali tokom kompletne 2021/22 sezone, igrači Partizana imali su blistave periode na međunarodnoj sceni. Redom su u Areni padali finansijski, daleko moćniji timovi poput Panatinaikosa, Monaka i Milana, da bi sjajnu formu, Obradovićevi momci, potvrdili i na vrelim gostujućim terenima u Kaunasu i Valensiji.

Istini na volju, nedavno je taj niz prekinuo šampion Evrope u Madridu. Usledio je potom bolan poraz u Zadru i jedan tesan protiv Virtusa u Beogradu kada je Kaminski promašio šut za pobedu, da bi sliku na terenu, crno-beli popravili u Baru, kada su se pobedom nad Mornarom, oprostili od ove više nego uspešne godine.

Kada se sve sumira, imaju Beograđani za čim i da žale. Prepustili su “Žućkovu levicu“ Zvezdi u polufinalu Kupa Radivoja Koraća. Igraju promenljivo u ABA ligi ove sezone, ali su ipak i protiv svih nedaća, otkaza i povreda, uspeli ponovo da naprave resektabilan tim koji na sjajan način predstavlja srpsku košarku u Evropi, što je samo po sebi, uspeh vredan svakog divljenja.