Devet pobeda, dva remija, nijedan poraz. 29 bodova posle 11 kola. Lacio je prvi, ali njegova priča nije samo o fudbalu. To je priča o treneru koji je stigao posle debakla, klubu stegnutom finansijskim ograničenjima i navijačima koji bojkotuju predsednika dok ekipa ispisuje istoriju.
Posle sedam kola, Gatuzov Lacio imao je 19 bodova. Najbolji start u klupskoj istoriji u eri tri boda za pobedu. Čak uspešniji od onog (17) koji je ostvarila šampionska generacija Svena Eriksona 1999/2000. Tada su nebesko-plavi napravili tim za Skudeto. Ovaj je, pre samo nekoliko meseci, imao mnogo više razloga da gleda iza sebe nego prema vrhu.
Finansijska situacija nije ostavljala prostor za luksuz. U junu je klub dobio obaveštenje da ne ispunjava prošireni indeks troškova rada, zbog čega je letnji prelazni rok bio delimično blokiran. Na kraju poslovne godine Lacio je imao 1,84 miliona evra raspoloživih novčanih sredstava, uz neto finansijsku zaduženost od 126,4. Nije bilo prostora za nekontrolisanu kupovinu. Fratezi, Šutalo, Gudmundson i još neki stigli su uglavnom ili kao slobodni igrači ili na pozajmice. Lotito je morao da računa, a Gatuzo da pravi ekipu.
Eriksonova generacija završila je sa Skudetom. Gatuzova tek treba da pokaže dokle može. Već je uradila nešto veliko: vratila je Lacio na vrh i naterala Italiju da ponovo priča o njemu. Na terenu su svi uz Gatuza. Na tribinama, zbog Lotita, još nisu.
I tu počinje možda najneobičniji deo priče. Dok Lacio ruši rekorde, "Olimpiko" je često sablasno prazan. Broj sezonskih ulaznica pao je sa 29.918 na manje od 4.500 - više od 85 odsto. Navijači ne kažnjavaju igrače, već Klaudija Lotita. Njihov protest protiv predsednika traje i dok tim pobeđuje. Gatuzo tako vodi ekipu koja je prva na tabeli, ali nema podršku kakvu bi takav rezultat trebalo da donese.
Ni njegov dolazak u Rim nije bio običan novi početak. Samo nekoliko meseci ranije završio se Rinov selektorski mandat, posle poraza od Bosne i Hercegovine u baražu. Italija je treći put uzastopno ostala bez Svetskog prvenstva. Za čoveka koji je prihvatio da vodi reprezentaciju u jednom od najtežih trenutaka njene istorije, takav kraj bio je težak udarac.
A Gatuzova borba nije samo fudbalska. Govorio je o autoimunoj bolesti koja mu je zahvatila oči, o 15 godina korišćenja kortizona i terapiji bez koje ima ozbiljne probleme sa vidom. Govorio je i o sestri Frančeski, preminuloj 2020. sa samo 37 godina. Rekao je da bi dao sve da sa njom provede još jedan sat.
Ne treba od tragedije praviti motivacioni slogan. Ali ni zaboraviti da iza čoveka koji na klupi traži borbu i karakter stoji život koji ga nije štedeo.
Eriksonova generacija završila je sa Skudetom. Gatuzova tek treba da pokaže dokle može. Već je uradila nešto veliko: vratila je Lacio na vrh i naterala Italiju da ponovo priča o njemu. Na terenu su svi uz Gatuza. Na tribinama, zbog Lotita, još nisu.
Ostavite komentar