Pre dva i po meseca, navijači svih NFL ekipa gajili su nadu. Mnogi su verovali da bi ovo mogla biti godina u kojoj će njihov omiljeni tim osvojiti "Lombardijev trofej", dok su se drugi nadali bar tome da će njihova ekipa u decembru i dalje biti u poteri za plasman u plej-of.
Sada, kada smo kompletirali prvu polovinu sezone, očigledno je da neki timovi možda imaju veća očekivanja nego što su imali na početku godine. S druge strane, neki se samo nadaju da će se u naredna dva meseca dogoditi bilo šta pozitivno.
Ove sezone, očigledna stvar je ta da ništa nije obećano. Najbolji primer ovoga su ekipe iz Los Anđelesa, Remsi i Čardžersi. Prošlosezonski plej-of učesnici, sa velikim ambicijama ove sezone, su podbacili (u slučaju Remsa) ili apsolutno razočarali (u slučaju Čardžersa). Tim Šona Mekveja još uvek može da spasi sezonu i ostvari svoj cilj (osvojiti titulu), dok Džim Harbo i Džastin Herbert idu ka tome da biraju prvi na predstojećem NFL Draftu. Isto ovo važi za Filadelfija Iglse, koji trenutno imaju sedam poraza zaredom i uveliko su se okrenuli sledećoj sezoni, dok se iz petnih žila Baltimor Rejvensi (bez Lamara Džeksona) i Hjuston Teksansi bore da spase sezonu i ponovo budu plej-of učesnici.
Stvar koja se nije menjala ni ove godine, jeste mediokritet ekipa sa juga NFC. Prvi put ikada, imamo diviziju u kojoj svaki tim ima makar dva poraza više od broja pobeda nakon devet kola. Prava je tragedija da će jedna ekipa iz te divizije igrati u plej-ofu. Slična stvar može da se kaže i za istok NFC, čije ekipe nisu uspele da zabeleže trijumf u rasponu od dva kola, iako su timovi igrali međusobno (bilo je nerešeno).
Dijamentralna suportnost su timovi koji predstavljaju severnu diviziju NFC. Svaki predstavnik te divizije ima barem tri pobede više od broja izgubljenih mečeva i mogli bismo prvi put da imamo četiri tima iz jedne divizije u plej-ofu.
Mnogo toga se može promeniti (i promenić e se) od sada pa do kraja 18. nedelje, ali već imamo jasnu sliku o tome ko predvodi grupu, ko mora da juri zaostatak, a ko je maltene bez ikakve nade.
Što se tiče prvoplasiranih ekipa u svojim cenjenim konferencijama, na vrhu su trenutno Bafalo Bilsi i San Francisko Fortinajnersi. Bilsi predvođeni MVP kandidatom, Džošom Alenom, imaju najefikasniji napad u ligi. Deluju spremni da napokon stignu do Superboula i san o tome da se finale konferencije igra na novom "Hajmark" stadionu je itekako ostvariv.
Za San Francisko, tim Kajla Šenahena ostaje merilo efikasnosti i otpornosti u ligi. Uprkos činjenici da ponovo imaju ogroman problem sa povredama bitnih igrača, Fortinajnersi iznova pronalaze načine da ih prevaziđu i na dobrom su putu da budu prvi nosilac u NFC.
Poslednji deo kolumne ostavljam za individualna priznanja i ko bi dobio moj glas za glavne nagrade. MVP trka je izuzetno neizvesna i biće napeta do kraja, vredni pomena su svakako Kenet Voker, Džamir Gibs, Džordan Lav i naravno Džoš Alen. Ali za mene je to ove sezone Džo Buro.
Kvoterbek Sinsinati Bengalsa trenutno ima najviše jardi dodavanjem i najviše tačdaun dodavanja u ligu. Takođe ima najbolji paser rejting i procenat kompletiranih dodavanja. Mogao bi postati tek četvrti igrač ikada koji je predvodio ligu u svim tim kategorijama u sezoni.
Ofanzivni igrač godine za mene jeste Džoš Alen, s obzirom da je on najveća pretnja za bilo koju odbranu u ligi. Alen je na putu da bude najproduktivniji ofanzivni igrač ikada. Nagrada za najboljeg defanzivnog igrač godine ide Fredu Vorneru, lajnbekeru San Franciska. Vorner ima 88 obaranja, pet iznuđenih izgubljenih lopti i glavni je razlog zbog čega ta odbrana igra na visokom nivou.
NFL nikada ne razočarava, a završnica sezone doneć e pregršt uzbudljivih dešavanja.
Mnogo toga se može promeniti (i promenić e se) od sada pa do kraja 18. nedelje, ali već imamo jasnu sliku o tome ko predvodi grupu, ko mora da juri zaostatak, a ko je maltene bez ikakve nade.
Ostavite komentar