Iako bi autor teksta voleo da je prva rukometna pauza u kalendaru, koja je rezervisana za obaveze nacionalnih selekcija, donela više prostora za priču i kritiku selekcije Srbije, "jer to nam je posao" i "iz toga će oni naučiti", prve utakmice kvalifikacija za EURO 2028 donele su mir. Sa jedne strane, unapred upisane pobede protiv Estonije i Ukrajine, kao i uvek, pozivale su na oprez, jer je i ovaj kvalifikacioni ciklus doneo iznenađenja, poput pobede Izraelaca u Sloveniji ili trijumfa Grka nad Severnom Makedonijom.
Raul Gonzales je sada navikao na život i rad u Srbiji. Pod mnogobrojnim uslovima i pritiskom, pre svega javnosti koja uvek očekuje. Očekuje verovatno da svaka utakmica napadački bude kao protiv Estonije u Novom Sadu ili Ukrajine u gostima, kada je srpski nacionalni tim zbirno postigao 80 golova i već sada je na "pasoškoj kontroli" aerodroma Nikola Tesla i sa kartama u džepovima, spreman na put za... Teško je reći destinaciju, jer je Evropska kuća rukometa domaćinstvo Evropskog prvenstva 2028. godine dodelila Španiji, Portugalu i Švajcarskoj.
Utisak je da su i Raul Gonzales i rukometaši Srbije shvatili da su utakmice protiv Estonije i Ukrajine samo, rekao bi srpski nobelovac Ivo Andrić, "znakovi pored puta", a ovoga puta ta signalizacija vodi ka Bavarskoj. Do januara 2027. godine i prve utakmice Srbije na Svetskom prvenstvu, gde će u prvoj grupi rivali biti Urugvaj, Tunis i Nemačka, ostalo je dva meseca.
Shvatio je selektor Srbije koliko su važni pomenuti dueli sa Estoncima i Ukrajincima kao deo priprema za ono što Srbiju čeka u januaru 2027. godine. Da je rukomet uhvatio pozitivan talas kojim sigurno plovi ka Svetskom prvenstvu u Nemačkoj, pokazuje i raspoloženje igrača pred novembarske obaveze. Oporavljeni Lazar Kukić još jednom je podsetio zbog čega je jedan od najboljih organizatora igre u Evropi, Cupara je iskoristio odsustvo Milosavljeva i podsetio na svoje najbolje dane iz Ademarа, Kjelcea i Vesprema, minute je sakupio i mladi golman Partizana Krivokapić, a potvrde kvaliteta stigle su i na pozicijama desnog beka, desnog krila i pivotmena.
Krenimo redom od krila. "Beli Abalo", "Air Vule" i još neki epitet imao je kao klinac Vukašin Vorkapić, a nastavio je da sve to oslikava na terenu od trenutka kada se iz Novog Sada preselio u Skoplje i dres Vojvodine zamenio crno-crvenim dresom Vardara. Bivši igrač beogradskog Voždovca stigao je da tokom reprezentativnih obaveza i glasno i jasno kaže "DA" na pitanje matičara "da li Vi, Vukašine, ovde prisutnu Jovanu uzimate za svoju zakonitu suprugu", a onda da se vrati i isporuči 11 golova iz 12 šuteva na dve utakmice.
Desni bek... Iako blista, Uroš Kojadinović, to je pozicija koja svakome u rukometnom svetu stvara glavobolju! Budući rukometaš Sportinga odigrao je perfektne dve utakmice u kvalifikacijama, ali ono što brine jeste činjenica da Srbija za njega nema adekvatnu zamenu. Uroš Mitorović nije putovao u Slovačku na megdan sa Ukrajincima zbog blaže povrede posle duela sa Estonijom, ali ni igre rukometaša Vardara, kao ni izdanje sa EURO 2026 iz Danske, ne ulivaju nadu da bi Srbija mogla na tom mestu da ima dva igrača, ako ne istog, a onda približno sličnog kvaliteta.
Dragan Pešmalbek još jednom je potvrdio da se radi o jednom od najboljih pivotmena na svetu. Rola u napadu gde igra "2 na 2" deluje kao skica sa treninga, rutinska egzekucija i hitri povratak u odbranu na mesto broj tri svedoče o tome da za Srbiju neće biti zime u Minhenu. Barem ne metaforički. A onda, uz potporu koju čine Mijajlo Marsenić, te još jedan Bundesligaš Luka Rogan, jasno je da je crta sigurna!
Dakle, utisak je da su i Raul Gonzales i rukometaši Srbije shvatili da su utakmice protiv Estonije i Ukrajine samo, rekao bi srpski nobelovac Ivo Andrić, "znakovi pored puta", a ovoga puta ta signalizacija vodi ka Bavarskoj. Do januara 2027. godine i prve utakmice Srbije na Svetskom prvenstvu, gde će u prvoj grupi rivali biti Urugvaj, Tunis i Nemačka, ostalo je dva meseca. Dva meseca i još samo 15-ak radnih dana selekcije.
Zato, momci, selektore - pamet u glavu. Problemi u srpskom rukometu uvek su prisutni i nikada ih se nećemo rešiti. Barem ne dok se više ne pozabavimo sobom! A vi, svako od vas neka se seti one čuvene noći u Herningu, čak i Vanjinog mangupskog, iako možda nesportskog "auf Wiedersehen", a onda i jutra posle pobede nad Nemcima u Silkeborgu, kada ste bili polomljeni, ali nikada srećniji. Neka vam to bude putokaz i jasna smernica i znak da možete!
Ostavite komentar