pre 4 minuta 18: 04
Predsednik Srbije uputio saučešće porodici Aleksandra Boričića
Aleksandar Vučić se tako oprostio od čoveka koji je veoma zadužio odbojku kako kod nas, tako i u svetu.
Credit: Kenneth Richmond / Getty images / Profimedia
Sezonu tima iz Kolorada definitivno su obeležile povrede. Prvi put, u 11. sezoni Nikole Jokića u NBA ligi, osetili smo kako je to gledati ovaj tim bez trostrukog MVP-ja, bar na malo duže od par utakmica. Pored svog košarkaškog znanja i vanserijske inteligencije, izdržljivost i puka dostupnost bili su među najvećim Jokićevim kvalitetima. Prosto, bilo je čudno videti Denver na rasporedu, a da Nikola nije među igračima koji nastupaju.
Da je Jokić jedini koji je propuštao utakmice zbog povrede ove sezone, četa Dejvida Adelmana bi verovatno uspela da nadomesti čak i njegov izostanak. Prvi put u eri našeg reprezentativca činilo se kao da je Denver oformio ekipu koja je dovoljno kvalitetna da igra dobro i u minutima u kojima Nikola odmara ili, jelte, propušta čitave utakmice, ali pored Jokića značajan period propustili su još i Gordon, koji je ponovo povređen, te Kristijan Braun i Kemerun Džonson, a već neko vreme van protokola se nalazi i Pejton Votson, momak koji je baš u odsustvu najboljeg igrača tima pokazao da poseduje potencijal za najviše domete. Sada se postavlja pitanje, da li će Nagetsi pre svega mentalno, ali i fizički, moći da dostignu nivo sa početka sezone, u kom su delovali kao legitimni pretendenti na šampionski prsten, pa možda i glavni favoriti.
Od 30. decembra i povrede Nikole Jokića u Majamiju, Denver je na skoru 16-15. To nije pad sistema, ali nije ni ritam tima koji drži Zapad pod kontrolom. U tom periodu Nagetsi su češće oscilirali, ulazili u neizvesne završnice i delovali manje stabilno nego u šampionskim fazama prethodnih sezona. Učinak 16-15 za ekipu opterećenu povredama je učinak solidnog plej-of tima. Pitanje je da li je to i učinak tima koji cilja na sam vrh.
Rajaković ponovo besan na sudije: Toronto podbacio u derbiju sa Niksima
Ono najteže tek predstoji, pošto Denver ulazi u deo sezone koji će im dati odgovore na mnoga pitanja, a navijačima na ono najbitnije - mogu li zaista da se nadaju novoj tituli. U narednih 12 dana Nagetsi će odigrati sedam utakmica i to protiv sedam plej-of timova, od kojih je čak pet rivala sa Zapada. To nije samo gust raspored, već niz direktnih sudara sa ekipama koje dele iste ambicije. Ako postoji trenutak u sezoni kada se jasnije vidi ko je zaista kandidat za titulu, onda je to ovaj period.
Raspored koji sledi ne ostavlja prostor za traženje forme. Šestog marta Denver dočekuje Los Anđeles Lejkerse, dan kasnije igra protiv Njujorka, zatim 10. marta gostuje Oklahomi. Dvanaestog marta sledi duel sa Hjustonom, već 13. gostovanje San Antoniju, potom 15. novo gostovanje Lejkersima, a 18. marta dolazi Filadelfija. Dva puta igraju noć za noć, tri puta će igrati u gostima, a četiri puta u domaćoj dvorani. To je niz u kojem se svaka slabost brže vidi i teže sakriva.
- Dočekuju Los Anđeles Lejkerse
- Dočekuju Njujork Nikse
- Gostuju Oklahoma Siti Tanderima
- Dočekuju Hjuston Roketse
- Gostuju San Antonio Sparsima
- Gostuju Los Anđeles Lejkersima
- Dočekuju Filadelfija Seventisikserse
Stvari treba ipak staviti u pravu perspektivu, kontinuitet je sigurno narušen izostancima. Eron Gordon je propustio 39 utakmica, Kristijan Braun 32, Kemerun Džonson 25, Nikola Jokić 16, Pejton Votson 13, Jonas Valančunas 12, Spenser Džouns 11, dok je Džamal Marej van stroja bio pet puta. Ukupno, uža rotacija Denvera propustila je 153 utakmice. To je praktično kao da su dva člana rotacije izostala tokom cele sezone. U takvim okolnostima teško je očekivati stabilnu hijerarhiju uloga, konstantan defanzivni identitet i precizan napadački ritam.
Ovo je period koji može lako odlučiti sezonu, ali i preciznije definisati status tima. Pretendent za titulu ne mora da pobedi sve, ali mora da pokaže stabilnost protiv najboljih. Ako Denver iz ovog niza izađe sa jasnim identitetom i pozitivnim učinkom, pogotovo uzimajući u obzir da su još uvek roviti, svakako da će dati navijačima razloga za optimizam. Ako oscilacije potraju, pitanje ambicija postaće realno, a sastav iz Kolorada bi vrlo lako mogao i da “padne” na plejin poziciju. Narednih sedam utakmica zato nisu samo još jedan deo kalendara, već najkonkretniji pokazatelj gde se Nagetsi zaista nalaze u trci za titulu.
Ostavite komentar