Rasel Vestbruk više nije igrač koji menja sudbinu franšize. To vreme je prošlo. Međutim, priča da više ne može da pomogne ozbiljnom timu možda nikada nije bila dalje od istine.
Posle sezone u Sakramento Kingsima, gde je prosečno beležio 15.2 poena, 5.4 skoka i 6.7 asistencija, Vestbruk ponovo ulazi u leto kao jedno od najzanimljivijih imena među veteranima. Razlog nije šut, jer on i dalje ostaje problem. Razlog nisu ni izgubljene lopte, kojih je i dalje previše. Razlog je nešto mnogo jednostavnije: malo igrača sa minimalnim ugovorom još uvek može da unese toliko haosa u odbranu protivnika.
Vestbruk danas funkcioniše samo pod jednim uslovom: okruženje mora da bude savršeno prilagođeno njemu.
Njegov profil je dobro poznat. I dalje napada obruč, i dalje igra u tranziciji gotovo instinktivno, i dalje može da podigne ritam rezervne postave kada tim upadne u kontraritam. Problem je što više ne može da igra 30 minuta, niti može da bude deo petorki koje već imaju problem sa širinom u napadu.
Zbog toga se pojavljuje nekoliko zanimljivih opcija.
Finiks Sansi možda deluju kao čudan izbor, ali logika postoji. Devin Buker i Džejlen Grin jesu kreatori, međutim problem Finiksa tokom cele godine bio je što se previše napada završavalo individualnim rešavanjima. Kada rezervisti uđu, ritam često potpuno nestane. Vestbruk bi mogao da donese upravo ono što nedostaje: ulaze, tranziciju i konstantan pritisak na reket. Nije idealno rešenje, ali je možda dovoljno dobro za minimalan ugovor.
Filadelfija Seventisiksers deluju još zanimljivije. Tajris Meksi nosi ogroman teret kreacije, a druga postava prečesto ostaje bez organizacije igre. Vestbruk ne bi rešio sve probleme, ali bi omogućio Filadelfiji da ne troši Meksija tokom 82 utakmice. Uz dovoljno šutera oko sebe i zdravog Džoela Embida, postoji logika u ideji da druga postava dobije potpuno drugačiji identitet.
Klivlend Kavalirs možda predstavljaju najzanimljiviji eksperiment. Na papiru deluje besmisleno dodavati još jednog beka pored Džejmsa Hardena i Donovan Mičela, ali Vestbruk ovde ne bi dolazio kao organizator sistema. Dolazio bi kao osigurač.
Kada napad stane, kada plej-of serija postane fizička i spora, kada rezervna postava izgubi energiju, upravo tada bi njegova uloga mogla da ima smisla. Uz Evana Moblija i Džereta Alena iza sebe, greške postaju podnošljivije.
Najviše smisla ipak ima Hjuston Rokets.
Njihova rezervna postava imala je ozbiljan problem sa kreacijom, a to je upravo deo igre koji Vestbruk još uvek može da donese. Tim pun atleta, trkača, igrača koji završavaju akcije i napadaju prostor deluje kao prirodno okruženje za veterana koji i dalje razmišlja brže kada se igra ubrza.
Naravno, postoje i problemi. Kombinacije sa Amen Tompsonom i Alperenom Šengunom mogu potpuno ugušiti širinu u napadu. Međutim, okružite ga Kevinom Durentom, Ridom Šepardom i Džabarijem Smitom mlađim i slika već izgleda mnogo zdravije.
Možda najveća poruka cele priče jeste da Vestbruk više nije zvezda koju tim prilagođava sebi, sada je obrnuto. Tim koji pronađe pravi kontekst mogao bi da dobije veoma korisnog igrača za gotovo nikakav novac. Tim koji to ne uradi dobiće iste probleme koje gledamo već godinama.
Ni Branson, ni Vembanjama: MVP je neko treći
Vestbruk je samo jedan od velikog broja slobodnih igrača koji će ovog leta tražiti nov angažman. Pored njega, jedan od najvećih ikada, Lebron Džejms, izabraće poslednju stanicu svoje karijere, a još nekoliko igrača Lejkersa takođe će biti dostupno na tržištu slobodnih igrača.
Pratite nas i putem Android ili iOS aplikacija
Ostavite komentar