pre 7 minuta 20: 13
Basketaši lako do treće pobede: Protiv Austrije za prvo mesto i četvrtfinale Svetskog prvenstva
Basketaši Srbije su savladali Australiju 20:16 u trećem kolu grupe A Svetskog prvenstva u Varšavi.
Credit: TOM PENNINGTON / Getty images / Profimedia
Veliko finale NBA lige ponovo je stiglo u San Antonio. Prošlo je 12 godina od poslednjeg puta kada su Sparsi bili ovde. Za većinu organizacija to bi bila priča o velikom povratku. Za Sparse, istorija kaže nešto drugo - kada stignu dovde, obično ne dolaze samo da učestvuju.
Postoje organizacije koje grade kulturu. Postoje organizacije koje grade šampionske timove. Sparsi su tokom prethodnih skoro 30 godina uspeli da urade nešto mnogo teže - izgradili su sistem koji preživljava generacije.
Godine 1999. sve je izgledalo drugačije. Liga se vraćala posle lokauta, NBA je ulazila u novu eru, a San Antonio je imao tandem koji je delovao kao da pripada nekom drugom vremenu. Dejvid Robinson je već bio superzvezda. Tim Dankan tek je počinjao da pokazuje šta će postati. Zajedno su odveli Sparse do prvog prstena u istoriji franšize.
To finale protiv Niksa danas se često pamti samo kao početak nečega mnogo većeg. Tada niko nije znao da zapravo gleda rađanje možda najstabilnije dinastije moderne košarke.
Najveća snaga Sparsa nikada nije bila samo talenat.
Drugi timovi osvajali su titule pa nestajali. Sparsi su osvajali pa ostajali.
Godine 2003. Dankan je praktično sam nosio tim do titule. Njegova plej-of kampanja i danas se nalazi u svakoj ozbiljnoj raspravi o najvećim individualnim partijama u istoriji košarke. U finalu protiv Nju Džersi Netsa završio je posao, osvojio MVP priznanje i ispratio Robinsona u penziju sa još jednim prstenom.
Normalna organizacija bi tada krenula ispočetka.
Sparsi nisu.
Umesto toga, stigla je nova evolucija.
Toni Parker postajao je zvezda. Manu Đinobili prerastao je u jednog od najneobičnijih i najvažnijih igrača svoje generacije. Greg Popovič je menjao sistem bez menjanja rezultata.
Godine 2005. stigla je možda najteža titula.
Detroit Pistonsi nisu bili tim koji se pobeđuje lako. To je bila serija koja je ličila na sudar dve vojske. Sedam utakmica. Konstantne prilagodbe. Utakmice koje su često završavale sa rezultatima kakvi danas deluju nestvarno.
Sparsi su ponovo preživeli.
Dve godine kasnije više nije bilo drame.
Klivlend Kavalirsima i mladom Lebronu Džejmsu ostavljen je brutalan uvod u realnost NBA finala. Metla. Toni Parker MVP finala. Treća titula u pet godina.
U tom trenutku Sparsi više nisu bili samo šampioni, postali su institucija. Najveće organizacije se, međutim, ne mere samo titulama. Mere se načinom na koji reaguju kada sve izgube. Godina 2013. i dalje deluje nestvarno.
Nekoliko sekundi delilo je Sparse od pete titule. Lopta je završila kod Reja Alena. Jedan šut promenio je istoriju. San Antonio je izgubio seriju koju je praktično već držao u rukama.
Mnogo velikih timova se nikada ne oporavi od toga, Sparsi jesu. Godinu dana kasnije vratili su se i odigrali možda najlepšu košarku koju je moderna NBA videla. Lopta je letela od igrača do igrača, nije postojao višak driblinga, nije postojao višak ega. Majami Hit je stigao kao dvostruki šampion, a otišao je razbijen. San Antonio je osvojio petu titulu i zatvorio jedan od najvećih ciklusa koje je liga ikada videla.
Posle toga došao je pad, prvo tih, a onda brutalan. Dankan je završio karijeru. Parker otišao. Đinobili otišao. Popovič ostario. Kavaj Lenard postao prošlost. Godinama je izgledalo kao da je priča konačno završena. Problem sa Sparsima je što su ljudi to već mislili, ali oni ponovo stoje na najvećoj sceni. Razlika je što ovoga puta više nema Robinsona, nema Dankana, nema Parkera, nema Đinobilija, ali postoji jedno novo lice: Viktor Vembanjama.
Možda je upravo to najzanimljiviji deo cele priče. Sparsi nikada nisu gradili epohe oko sistema samog po sebi. Svaka generacija imala je lice koje je nosilo franšizu. Robinson. Dankan. Sada Vembanjama.
Veliko finale NBA lige protiv Niksa zato nije samo povratak, to je test. Da li je ovo samo neočekivani plej-of pohod jednog talentovanog tima ili gledamo početak još jedne ere? Istorija Sparsa daje prilično jasan odgovor, kada stignu do finala, vrlo često ostanu mnogo duže nego što ostatak lige želi.
Ostavite komentar