Fudbal ne odlučuje o životu, ali nas iznova podseti šta je u njemu zaista vredno. Igra je koja izaziva najdublje emocije, one koje se u čoveku bude bez konkretne koristi, što je u svetu materijalnog u nekim sferama potpuno nezamislivo. Najveći u fudbalu uvek se vode maksimom "samo je nebo granica", ali u Italiji ove sezone oni nisu stigli ni do trećeg sprata zgrade u centru Milana i Torina.
Bes je sasvim u redu kao osećanje nakon poslednjeg kola italijanske Serije A. Barem za navijača Milana i Juventusa. Dva trofejna italijanska kluba neće igrati u Ligi šampiona iako su prošlog leta izdvojili najviše novca za dovođenje igrača. Milanovi ulazni transferi iznosili su oko 165 miliona evra, Juventus je za nove igrače dao 137. Velikani jesu poslovali domaćinski, jer je kada se saberu prihodi i rashodi od kupovine i prodaje na računima evidentan plus, ali taj novac su već izgubili. Jedno učešće u Ligi šampiona klubu iz Italije donosi barem 100 miliona.
Komo već ubrzano radi na renoviranju stadiona "Sinigalja", do skoro je tamo jedna tribina bila čak i montažna, ali uz sve pohvale Sesku Fabregasu neizbežno je pitanje: "Kuda ide fudbal u Italiji ako je u Ligi šampiona ne predstavljaju najtrofejniji?" Možda pobeđuju struje koje promivišu tenis kao sport broj jedan.
Juventusovo lutanje posle ere Đuzepea Marote traje. Više to nije isti klub iako je posle odlaska ovog mađioničara osvojio dva skudeta, ali sa evidentnim padom u poslednjih nekoliko godina. Dok je Bepe bio tu Juve je osvojio sedam uzastopnih titula i bio apsolutni vladar Italijanskog fudbala. Sa druge strane Milanovo privikavanje na život posle Berluskonija i dalje traje. Iz kluba je otišao 2017. zaokruživši tri decenije vladavine koje su obeležili uspesi kakve neće imati uskoro nijedna Milanova uprava. Osam titula prvaka italije, pet prvaka Evrope i ukupno 29 trofeja.
Italija ima apsolutni hit u vidu kluba sa prelepog jezera. Komo već ubrzano radi na renoviranju stadiona "Sinigalja", do skoro je tamo jedna tribina bila čak i montažna, ali uz sve pohvale Sesku Fabregasu neizbežno je pitanje: "Kuda ide fudbal u Italiji ako je u Ligi šampiona ne predstavljaju najtrofejniji?" Možda pobeđuju struje koje promivišu tenis kao sport broj jedan.
U borbi za očuvanje fudbala kao važnog dela italijanske kulture, stila života i tradicije Inter ne može sam. Kad izgubi Milan i Juventus iz evropske elite, zemlja u kojoj je rođena renesansa ne gubi samo dva kluba. Gubi deo svog fudbalskog identiteta.
Ostavite komentar