Olimpijakosov savršeni kraj grčke drame
Tanjug/AP Photo/Thanassis Stavrakis
Porodica Angelopulos u svom vlasništvu ima preko 100 brodova i po tome je najmoćnija u Grčkoj. Braća Panajotis i Jorgos nasledili su imperiju i ljubav prema Olimpijakosu. Doneli su upravo brodsku sirenu posle finala Evrolige i bili su zaduženi za fenomenalnu atmosferu. Bacali su i trenera Jorgosa Barcokasa uvis zajedno sa igračima. Čekao je Olimpijakos 13 godina na titulu šampiona Evrope i slavlje je zbog toga bilo i veće. Skoro 18 hiljada navijača u crveno-belom bilo je na tribinama. U hali najvećeg rivala protiv ekipe koja im je otela trofej pre tri godine. Suze u oku Jorgosa Printezisa najbolje su opisale veličinu trenutka.
Bila je to definicija zidanja titule. Peti uzastopni Fajnal for, nadograđivanje sastava, povremeno i sumnja u trenera Barcokasa kad bi se tvrdoglavo držao svojih ideja. Bilo je tih monenata i ovoga puta, posebno u trećoj četvrtini kad je Real napravio novu razliku. Ipak, iskusni trener je imao plan sa čak četvoricom igrača koji će učestvovati praktično samo u jednoj četvrtini.
U Olimpijakosu naučili mnogo iz prethodnih završnih turnira. Sve iskustvo i greške ovoga puta su koristili u svoju korist. Psihološki su bili zaključani i podešeni na uspeh.
Imao je više resursa od povređenog Reala i dočekao je njihov pad. Mada, morao je dva puta da dobije utakmicu. Da je Feliz ubacio trojku za izjednačenje, cela euforija bi se pretvorila u paniku. Ipak, može se reći da su u Olimpijakosu naučili mnogo iz prethodnih završnih turnira. Sve iskustvo i greške ovoga puta su koristili u svoju korist. Psihološki su bili zaključani i podešeni na uspeh. Ipak, kad je sve to po završetku meča izašlo na površinu delovalo je da mnogi igrači nisu ni bili svesni da su konačno uspeli. U slavlju su prednjačili Vezenkov i Milutinov.
Kad smo izašli iz hale postalo nam je jasno da ćemo teško stići do grada. Saobraćaj oko hale ni sat i po po završetku utakmice nije funkcionisao. Čekala se ekipa pa da svi zajedno odu u Pirej. Tamo je slavlje trajalo do jutra.
Mnogo je želja ove sezone bilo u Evroligi. Ispunjena je samo ona Olimoijakosova. Kad bi im se povredio plej, oni bi doveli dva nova, Tajrika Džonsa su doveli jer su tako bili u mogućnosti. Barcokas je za F4 birao od 17 zdravih igrača. Mnogo novca, rada i znoja uloženo je da bi se titula usidrila u luku Pirej. Kasno uveče je objavljeno da će verovatno i Montero u Olimpijakos. Oni nastavljaju još jače. Evroliga je postala gladijatorska pozornica. Biće sve teže ostati konkurentan.
Ostavite komentar