pre 5 minuta 21: 31
(UŽIVO, VIDEO) Crvena zvezda - Larn 4:0: "Crveno-beli" privode meč kraju, a saznali su i ime rivala u narednom kolu
Crvena zvezda igra sa Larnom revanš meč drugog kola kvalifikacija za UEFA Ligu šampiona.
TV Arena sport
Nekada se na Svetsko prvenstvo dolazilo po besmrtnost. Danas se, izgleda, dolazi i da se isprobaju nova pravila, testiraju nove tehnologije i promovišu sudije za koje je do juče znalo samo nekoliko ljudi iz uskog fudbalskog kruga. Najveći sportski događaj na planeti pretvoren je u laboratoriju, a igrači, treneri i navijači postali su – zamorčići.
To je možda i najveći poraz modernog fudbala.
Svetsko prvenstvo nikada nije smelo da bude mesto za eksperimente. Ono bi moralo da predstavlja završni proizvod, vrhunac svega što se godinama priprema i proverava. Ako želite da menjate pravila igre, radite to u omladinskim ligama, na kontinentalnim kupovima ili prijateljskim turnirima. Ali ne na pozornici koju gleda pet milijardi ljudi. Ne tamo gde jedan zvižduk deli heroja od tragičara, a pogrešan potez menja istoriju.
Poslednjih godina sve je teže oteti se utisku da FIFA ima više poverenja u sopstvene inovacije nego u samu suštinu fudbala. Gotovo da ne postoji veliko takmičenje koje ne donese novo pravilo, proceduru, tumačenje ili još jedan tehnološki dodatak koji bi, makar na papiru, trebalo da učini igru pravednijom i modernijom. Međutim, dok se pažnja usmerava na usavršavanje sistema, sve češće se zaboravlja ono zbog čega je fudbal postao najpopularniji sport na svetu – njegova spontanost, nepredvidivost i emocija koja traje svega nekoliko sekundi, ali ostaje zauvek urezana u sećanje navijača.
Najbolji primer za to jeste VAR, tehnologija koja je uvedena sa idejom da ispravi očigledne sudijske greške, a koja je vremenom postala simbol beskrajnih analiza, čekanja i novih polemika. Danas navijač više ne skače istog trenutka kada lopta završi u mreži. Umesto eksplozije radosti, prvo pogleda ka pomoćnom sudiji, zatim prema glavnom arbitru i na kraju sledi "bojažljiv" pogled ka velikom ekranu koji mu daje i definitivnu potvrdu onoga što je uradio, a možda i ipak nije. Gol više nije trenutak čistog ushićenja, već događaj koji čeka administrativnu verifikaciju, kao da ni emocija nema pravo da postoji dok je tehnologija ne odobri.
Problem, međutim, nikada nije bio u tehnologiji samoj, već u načinu na koji je postala važnija od igre koju je trebalo da zaštiti. VAR je zamišljen kao alat koji će intervenisati samo u situacijama kada je greška očigledna i neosporna, ali je u praksi često proizveo upravo ono što je trebalo da eliminiše – nesigurnost i konfuziju. Linije ofsajda povlače se do milimetarske preciznosti, prekidi utakmica traju po nekoliko minuta, a gotovo identične situacije iz kola u kolo dobijaju potpuno različita tumačenja. Umesto da donese osećaj pravičnosti, sistem je otvorio prostor za nove rasprave i utisak je da ni uz svu raspoloživu tehnologiju više niko nije siguran šta je ispravna odluka.
A onda dolazimo do možda najosetljivije tačke – sudija.
Kako je moguće da utakmice koje odlučuju sudbinu čitavih nacija sude arbitri koji nemaju kontinuitet na najvećoj sceni? Trenuci koji određuju "pukovnike i pokojnike" postali su prilika da neko stiče reputaciju? Nekada su najveće mečeve sudili ljudi čija su imena bila sinonim za autoritet. Danas često gledamo arbitre koje šira fudbalska javnost prvi put upoznaje upravo na najvećoj smotri planetarnog fudbala.
I onda se čudimo greškama.
Nije problem što sudija pogreši. Greška je sastavni deo sporta. Problem je što se najvažnije utakmice poveravaju ljudima koji tek treba da pokažu da mogu da nose takav teret. Svaka pogrešna procena izaziva buru, igrači besne, treneri protestuju, navijači gube poverenje. Posle utakmice više se analizira sudijska odluka nego gol koji je odlučio pobednika.
To nije pobeda fudbala.
Sve to dobilo je novu dimenziju pred Svetsko prvenstvo 2026. godine u Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi i Meksiku. Najveći Mundijal u istoriji predstavljen je kao spektakl bez presedana u kojem je učestvovalo najviše reprezentacija u istriji, odigrano je znatno više utakmica i slobodno se može istaći da je na severnoameričkom kontinentu bilo mnogo više svega.
Ali da li je blo i više fudbala?
Amerikanizacija Svetskog prvenstva odavno nije teorija. Ona se vidi u načinu na koji se turnir promoviše, u insistiranju na spektaklu, u pretvaranju utakmice u televizijski proizvod. U američkom sportu publika je navikla na česte pauze, šou između akcija, svetlosne efekte i zabavu koja traje satima. Fudbal nikada nije bio takav. Njegova lepota nije u pauzama, već u neprekidnom ritmu, jer magija ne leži u režiji već u spontanosti direktnih proizvođača na zelenom tepihu.
Postoji ozbiljna opasnost da se najveći fudbalski događaj pretvori u savršeno upakovan proizvod, dok sama igra polako gubi ono zbog čega je osvojila planetu. Fudbalu nisu potrebni vatrometi da bi bio spektakl. Dovoljne su lopta, trava i majstor koji jednim potezom rešava utakmicu i izaziva emociju kod prisutnih na tribinama, ali i onih pokraj, kako bi se nekada davno reklo "malih ekrana", ma koliko oni danas veliki izraženo i inčima.
FIFA, međutim, kao da veruje da se svaki problem rešava novim pravilom. Ako nešto ne funkcioniše, uvede se nova procedura. Ukoliko ni to ne pomogne, uvede se još jedna tehnologija. Tako se stvara utisak da je organizaciji važnije da ostavi administrativni trag nego da sačuva duh igre.
A duh fudbala nikada nije živeo u pravilnicima.
Živeo je u dečaku koji na ulici sanja da jednog dana zaigra na Mundijalu. U navijaču koji putuje hiljadama kilometara da bi video samo taj jedan gol. U treneru koji četiri godine gradi tim za tihe nekoliko utakmica na najvećoj sceni. Njima nije potreban eksperiment. Svi oni samo žele sigurnost da će na najvećoj pozornici odlučivati jedino kvalitet.
Svetsko prvenstvo mora ponovo da postane ono što je nekada bilo – vrhunac fudbala, a ne razvojni centar za nove ideje. Jer kada posle finala više pričamo o pravilima, tehnologiji i sudijama nego o šampionu, onda nije pobedio fudbal. Pobedio je birokratski sistem koji je zaboravio zbog čega je ova igra postala najveća na svetu.
Št aće nam doneti budućnost? Videćemo uskoro, jer novi planetarni fudbalski šampionat startuje za svega nešto više od 1.400 dana, a do tada možemo samo nagađati kakvim "poslasticama" će nas obradovati režiseri najvažnije sporedne stvari na svetu...
FIFA planira da osnuje kompaniju vrednu 20 milijardi dolara u koju bi prebacila komercijalna prava i poslovanje svojih najvećih takmičenja, a zatim bi deo vlasništva prodala privatnim investitorima.
Da li je lešnik dobra alternativa tradicionalnom ulaganju i štednji? Otkriva nam bivši srpski košarkaš Milan Mačvan, u emisiji Spotlight na Bloomberg Adria TV.
Danas se završava tronedeljna Trka kroz Francusku.
Teško je osporiti da Svetsko prvenstvo nije bilo uspešno - čak i nakon presedana kada je američki predsednik Donald Trump intervenisao i doveo u pitanje integritet turnira.
Na turniru je učestvovalo rekordnih 48 reprezentacija i odigrane su čak 104 utakmice.
05.06.2026 09: 47
Opravdano ili ne?
05.06.2026 14: 56
Više ništa neće biti isto.
19.07.2026 22: 28
Fudbal je davno postao industrija koja donosi ogromnu zaradu.
06.07.2026 18: 24
Možda niste znali, a niste imali ni koga da pitate...
YouTube
pre 20min
YouTube
pre 43min
pre 10 sati 11: 00
Šta se dogodilo sa "azurima", imenom koje je nekada izazivalo strahopoštovanje fudbalskom svetu?
27.07.2026 11: 00
Noris je zasluženo stigao do 12. trijumfa u karijeri, drugog uzastopnog na Hungaroringu. U subotu je u kvalifikacijama postao prvi vozač ove godine koji je sprečio Mercedesov pohod na pol-poziciju, iako je drugi bio Ferarijev Hamilton sa 12 hiljaditinki zaostatka. U trci je napravio jednu grešku, u drugoj krivini prvog kruga, sve ostalo bilo je perfektno…
26.07.2026 11: 00
Jer selektivna primena istog oduzima Davidu i onu malu praćku protiv Golijata.
25.07.2026 11: 00
Samo tako Tanjga Junior može, bez dodatnog psihološkog pritiska, da pokaže šta zna. A zna sigurno, jer nije repa bez korena...
Ostavite komentar