Crvena zvezda nastavila je svoj evroligaški put posle osvajanja Kupa Radivoja Koraća. Od 2018. godine crveno-beli su čak sedam puta gubili prvu utakmicu posle kupa. Ipak, ove sezone je mnogo toga drugačije. Pre svega, širina sastava. Veliki broj igrača je čak imao priliku da odmori, sanira poneku lakšu povredu i spremi se za nastavak Evrolige. Ono što je takođe važno, očigledno je da su igrači na istom zadatku. Nemaju svi iste uloge, nisu podjednako važni, ali svačiji minut na terenu ispunjen je željom da se dođe do pobede.
Nije Crvena zvezda odigrala izuzetnu utakmicu protiv Efesa, ali je ekipa Saše Obradovića naučila kako da se ponaša u ulozi favorita na nekoj evroligaškoj utakmici. Nekad se igra i rezultat kontrolišu kroz odbranu, nekad kroz skok, nekad kroz šut za tri poena, ali se kontrolišu praktično svih 40 minuta. Efes je došao sa slabostima koje su ih poslale u donji deo tabele, uz dodatni problem sa povredom Vajlera-Beba, što je Zvezda sve vreme znala da koristi agresivnošću u odbrani i otežavanjem rivalu da postavi dobar napad.
U poslednje vreme crveno-beli kao da čekaju da u četvrtoj četvrtini slome protivnika. Može se i to povezati sa širinom sastava. Kad protivnik ostane bez goriva, crveno-beli dodaju gas.
I naravno, sve je mnogo lakše kad Džered Batler ubaci sedam trojki. Kao što reče Saša Obradović, ponekad je teško objasniti sa kojom lakoćom postiže koševe. On i Nvora su posebni talenti, igrači koji prave razliku između dobrih ekipa i onih koje imaju velike ambicije. A ostali su zaista spremni da rade za njih. I Čima Moneke je bio spreman da to demonstrira na utakmici protiv Efesa, kao igrač koji je došao i sa možda najvećom reputacijom u Crvenu zvezdu ove sezone.
Druga pobeda protiv Efesa ove sezone potvrdila je da je ova sezona zaista drugačija za Crvenu zvezdu. Da su se stekli uslovi za veliki rezultat. Naravno, Evroliga je veoma teško takmičenje i mnogi faktori će odlučivati, ali ekipa je spremna da se bori i misli ozbiljno.
Ostavite komentar