Kolumne

Srbija ne zna da izgubi finale!

komentari (0)

Autor: Pavle Živković

26.01.2026 12:00
Kolumna Pavle Živković Srdjan Stevanovic/Starsport.rs
Kolumna Pavle Živković

Sada već davne 2006. godine Srbija je osvojila prvu zlatnu medalju kao samostalna država. Uradili su to vaterpolisti na Tašmajdanu, pobeđena je Mađarska sa 9:8, nešto stariji sećaju se pobedonosnog gola legende Vlade Vujasinovića, prvi put slušali smo himnu Bože pravde... Nešto manje od 20 godina kasnije neki novi momci ponovili su isto, u drugačijem ambijentu, ali sa prepoznatljivim šmekom najuspešnijeg sportskog brenda u Srba - vaterpola. Od te tašmajdanske noći do nedeljnog trijumfa u Areni protiv najvećeg rivala Mađarske, "delfini" su u četiri različita takmičenja (Olimpijske igre, SP, EP, Svetska liga) odigrali 18 finala i ostvarili isto toliko pobeda! Kad srpski vaterpolisti igraju za zlatnu medalju, unapred znate da je slavlje zagarantovano. 

Kao što su nasledili pobednički pelcer ranijih generacija, puleni selektora Uroša Stevanovića prepisali su mantru po kojoj sporije pale na početku, a najbolje igraju kad se odlučuje o medalji. Tako nas je sve bolela glava posle startnog meča sa Holandijom, skeptici su postali glasni, ali od duela sa Španijom, pa do finalnog sa Mađarskom ekipa je rušila sve pred sobom. Ispostavilo se da su dve poslednje navedene reprezentacije bile najveći rivali Srbiji u bazenu, ali je momcima najviše poteškoća zadao virus pred polufinale sa Italijom. Više od pola tima se borilo sa mučninom, visokom temperaturom...

Kapiten Nikola Jakšić je povraćao pred početak utakmice, medicinsko osoblje je bilo uz igrače 24 sata, a virus je bio jači samo od najstarijeg Miloša Ćuka, koji je morao da propusti finale. Interesantna je priča sjajnog igrača, podjednako važnog u bazenu, ali i izvan njega, zbog ljudskih vrlina i zaraznog optimizma okovanog duhovitim dosetkama... Tek, Miloš je 2016. u Riju propustio finale zbog povrede, 2024. je pred završni okršaj u Parizu, udario rukom u zid, pojavio se otok, pretilo je da ostane izvan protokola, ali se srećom oporavio. Sada je ponovo finale gledao kao navijač. Voleo bih da ga vidimo u još nekom, mada nije realno, godine se nižu.

Nedelju ćemo pamtiti po sjajnoj odbrani na čelu sa junakom publike Milanom Glušcem. Pravi je podvig u ovom "novom vaterpolu" svesti Mađare na sedam golova, samo dva u drugom poluvremenu! Uz rafalnu paljbu magičnog Dušana Mandića. Plašili smo se "igrica izvan bazena", jer Srbija nije uticajna u LEN i FINA, gde su glavni Hrvati i Mađari. Neću ovom prilikom o spornim situacijama, ali neverovatno zvuči da su crvene kartone na ovom turniru zaradili Mandić, Jakšić, Granados, Argiropulos... Momci koji su među najboljim igračima. Zamislite da u fudbalu "crvene" Mesi, Ronaldo, Mbape... 

Pričao sam sa kolegama iz drugih država. Svi su listom hvalili organizaciju. Jedan primer sa zatvaranja, Darko Udovičić (jedan od važnih u organizaciji pre 10 godina), primetio je fotoreportera koji nije bio na svom mestu na ceremoniji proglašenja, pretrčao je pola bazena da ga upozori... Sve do perfekcije. Nadam se da će biti prilike za novi susret, vaterpolo je to zaslužio.

Pratite nas i putem Android ili iOS aplikacija