pre 29 minuta 00: 10
Detroit nestao sa parketa: Hoksi serijom 18:0 šokirali Pistonse
Atlanta je serijom 18:0 preokrenula utakmicu protiv Detroita i slavila 107:97, nakon što je u poslednju četvrtinu ušla sa 11 poena zaostatka.
Došlo je vreme da se podvuče crta od turbulentnog perioda kroz koji je Partizan prošao. Od katastrofalnog večitog derbija u Humskoj i poraza od Crvene zvezde sa ubedljivih 4:0, preko sramotnog odlaska trenera Aleksandra Stanojevića, pa sve do zamene čitavog rukovodstva i značajnog dela sportskog sektora, crno-beli tabor je konačno dogurao do reprezentantivne pauze za vreme koje će moći da regrupiše svoje redove, ispita učinjeno, i porazmisli u kojem pravcu ekipa na čelu sa trenerom Savom Miloševićem valja da ide, pre prilično mističnog januarskog prelaznog roka.
Rezultati sugerišu da je šok terapija uradila koliko je mogla - šest pobeda, i samo jedan gorak remi na poslednjoj u nizu utakmica, sa Radničkim 1923 (2:2). Takođe, Miloševićevo slaganje tima u pomenutom periodu pokazalo je koga verovatno nećemo gledati posle zimske pauze, te ćemo sada pokušati da preletimo preko statusa nekih fudbalera.
Žoao Grimaldo zabeležio je svega 70 minuta na dve utakmice, protiv Mladosti i Tekstilca, a na drugoj je morao van igre usled povrede. Evidentno je da za sada nije spreman za superligaški fudbal (?!), te da novac izdvojen za njega letos (1,4 miliona evra), teško da će moći da opravda.
Među "otipsanima" je vodeće ime Jung-Džun Goh. Korejac je stigao u Humsku kao veliki talenat Azije, za slično obeštećenje kao i Peruanac (1,2 miliona), a nekako je sa vremenom značajno postao lošiji. Od svoje prve polusezone u Partizanu pod Igorom Duljajem, gde je s vremena na vreme pokazao svoju fudbalsku pismenost i veliki talenat, došao je do situacije u kojoj se čini indolentnim, nezainteresovanim i sve u svemu - totalno odsutnim. Kod Aleksandra Stanojevića nije imao značajnu ulogu, a od Miloševićevog dolaska, bio je na klupi samo na meču sa Lučancima (koji je sa klupe vodio Branko Vukašinović), tako da je Goh skoro zasigurno neko kome će biti pružena ruka.

FK Partizan
Zatim ćemo izdvojiti i Natana de Medinu - Stanojević je pokušao da ga oživi i pokrene, samo da bi mu se lični projekat u evropskim utakmicama, naročito onoj ključnoj sa Luganom, potpuno obio o glavu. Na poslednjem meču sa Radničkim Belgijanac je bio na klupi, dok ga pre toga nije bilo ni u naznakama, a posle njegovih kontroverznih izjava o svom vremenu u Partizanu (ne želi da igra po oranicama) prilično je teško zamisliti da ćemo ga gledati u nekoj značajnijoj ulozi u crno-belom dresu.
I poslednji u nizu crne liste je Nihad Mujakić. Za fudbalera iz Bosne i Hercegovine se može reći da predstavlja glavni razlog zbog koga prethodna uprava, ali i trener, mora staviti prst na čelo. Doveden je Mujakić iz Ankaragučua kao lična želja Stanojevića, a iz utakmice u utakmicu, pokazivao je da nema osnovne tehničke sposobnosti potrebne za mesto samo među rezervama kluba koji bi po renomeu morao pretendovati na titulu. Mnoštvo ispada, krunisanih očajnim izdanjem u derbiju, potpuno su ga izbacili iz rotacije, a kod Miloševića je posle 46 minuta protiv Novog Pazara zamenjen Kervinom Arijagom, i od tada, postao je potpuno zaboravljen - samo na njegovu žalost.
A sada je vreme za ono pozitivno, za šta savršen uvod predstavlja meč sa ekipom iz Sandžaka. Ulaskom u drugom poluvremenu na mesto štopera, Arijaga je doživeo novo otkrovenje. Svakako, Partizanova odbrana je i dalje klimava, te je sa momkom iz Hondurasa i dalje primila sedam golova na pet utakmica, ali vidno je da mnogo bolje sarađuje sa Mihajlom Ilićem nego Mujakić, te da, makar kao privremena opcija, može izneti do kraja ovu sezonu, koju već slobodno možemo okititi epitetom "tranziciona". Od utakmice sa Pazarom, Kervin je odigrao svaki minut, i valja očekivati da će i u nastavku pokrivati srce odbrane crno-belih, makar dok se ne iznađu stabilnija rešenja.
Poseban pomen zaslužuje i Aleksandar Filipović. Nekadašnji fudbaler Bate Borisova je praktično "teran" iz Partizana od strane opravdano nezadovoljnih navijača. Jednostavno, srpski defanzivac nije ispunjavao ulogu ni kada bi prešao u navalu, ni kada bi valjalo zatvoriti nadiranje. Ipak, otpočetka sezone postaje jasno da je Filipoviću prošlo leto prijalo, s obzirom da je već kod Stanojevića bio jedan od stabilnijih opcija u zadnjoj liniji posle ispadanja iz Evrope, a kod Miloševića postao nezamenljivi oslonac.
Na devet utakmica ove sezone (počevši od one sa Vojvodinom u septembru, srpski bek beleži u proseku 88 minuta po utakmici, a ujedno je uspeo i da se dva puta upiše u strelce (poraz protiv OFK Beograda sa Stanojevićem na klupi, i vrlo važna pobeda nad Čukaričkim - prva u Humskoj sa navijačima). S obzirom na versatilnost i mogućnost da pokrije prilično diskutabilno štopersko mesto, opravdano je misliti da Filipović ima budućnost u ovom timu još neko vreme.
Na kraju, dolazimo do dvojica koji se nalazi u centru teme ovog teksta - Bibarsa Natha i Ibrahima Zubairua. Već smo pisali kako je Izraelac "Damoklov mač" koji visi nad popularnim "JNA". Njegovo prisustvo je velika moć, ali ako padne, pada i čitava igra Partizana. Ovo se još jednom pokazalo na meču sa Radničkim. Crno-beli su posle odličnog prvog dela vodili sa 2:1, kontrolisali meč, a onda je Natho morao izaći u nastavku, a sa njime, nestala je i čitava igra.
Mnogo toga donosi na sto nekadašnji kapiten bliskoistočne reprezentacije, i već neko vreme je jasno da se po fudbalskoj pismenosti, tehničkim sposobnostima, a verovatno i terenskoj inteligenciji, među igračima koji su zaigrali na srpskim oranicama sa njim može meriti jedino i isključivo In-Beom Hvang.
Njegov doprinos je nemerljiv, a ove sezone, statistika pokazuje da je učestvaovao u čak 12 pogodaka (67. minuta u proseku na 12 mečeva) crno-belih u Superligi. Još impresivnije, ako se uzme u obzir da je Partizan ove takmičarske godine postigao 27 pogodaka, što znači da je Natho učestvovao u skoro polovini. Koliko je osetno, toliko je i zabrinjavajuće što Partizan zavisi od jednog 37-godišnjeg fudbalera na zalasku svojih fudbalskih dana.
Onaj što se nalazi na potpuno drugom kraju štapa karijere je Ibrahim Zubairu. Mnogo je podeljenih mišljenja oko učinka momka iz Gane. Neki će istaći da su greške koje pravi sa 20 godina prilično podnošljive, a drugi ga uporediti sa nekim legendama kluba iz Humske, kao što je Savo Milošević lično, koje su sa još manje leta rešetale mreže. Ipak, jedno je sigurno, Zubairu je zaista pravo osveženje na krilu - kakav god konačni utisak bio.
Nezahvalno ga je porediti sa fudbalerima svetskog renomea, naročito onima koji ne igraju na njegovoj poziciji. Učinak mladog krila na 13 utakmica (počeo devet) od četiri gola i tri asistencije je vrlo respektabilan. Takođe, ne treba zaboraviti da je svoj debitanski doprinos imao u debaklu protiv Dinamo Kijeva, kada je bio glavni akter kod drugog gola Mateusa Saldanje - nimalo zanemarljiv podatak na psihološkom planu, jer pokazuje kako, za razliku od dobrog dela crno-belog tabora, ne prestaje da igra ni kada je meč vidno izgubljen.
„Momak ima 20 godina. Njegov kontinuitet je već ozbiljan. Ni najbolji igrači na svetu ne donose dobre odluke dobre u svakoj utakmici, a kamoli neko sa 20 godina. Očekujemo od Zubairua da baš svaku utakmicu greši. Opet je bio naš najopasniji igrač. Šanse nekad iskoristi, nekad ne, ali je dete ogromnog potencijala. Samo u tom smislu valja gledati, naravno da će donositi pogrešne odluke, ali donose pogrešne odluke i Zahid i Natho. Kamoli Zubairu“.
Spočitavaju mu se promašaji protiv Radničkog - istina, veliki i ne toliko zanemarljivi. Ipak, mora se i imati u vidu da, za razliku od svojih kolega na poziciji najisturenijeg napadača, Zubairu ne dobija "nameštene" lopte - on kreira svoje prilike sam. Ako izuzmemo prvi veliki promašaj iz peterca, ostale četiri šanse totalno su proizišle iz lucidnih prodora na boku, i još neuhvatljivijih driblinga (tri uspešna), kojima je uspeo da izbaci u par navrata i dva igrača. Realizacija je nešto što kod nekih igrača dolazi sa godinama, a valja samo pokazati na golgeterski učinak Saldanje pre Partizana, kako bismo zaključili da ova stavka nije najbolje merilo kvaliteta.
Ono što to jeste, upravo je uticaj na igru, koja je sa Zubairuom na terenu znatno brža, fluidnija, i sve u svemu - opasnija. Ipak, sada dolazimo do vrlo važnog zaključka. Čini se da dvojac Natho-Zubairu ima veliku potentnost, ali i da se našao u prilično teškom vremenu kada potencijali ne dolaze do izražaja. Već sada možemo konstatovati da je klub iz Humske protraćio u velikoj meri Bibarsa Natha, koji za pet godina u drugom najodlikovanijem klubu Srbije, nema niti jedan trofej!
Ostalo je još malo vremena za njegov učinak na terenu, pre nego što se preseli, mnogi se nadaju, u prostorije "JNA", ali pogledavši samo celokupni učinak Natha i Zubairua (10 asistencija i devet golova), vrlo očito postaje da je ovaj spoj mladosti i iskustva mogao mnogo više, samo da su se neke kockice poklopile ranije. Eto, na kraju se može istaći da je i Ibrahim u crno-beli tabor došao kao iznuđeno rešenje na "poziciji bonusa", pre nego kao targetirana transfer prilika. Ovakav sistem dovođenja se samo može nazvati veoma neorganizovanim i okačiti kao još jedan neslavan orden prethodnog rukovodstva.
I pored neprilike, i pored otrcanog "na pravom mestu, u pogrešno vreme", crno-beli će imati prilike da posmatraju ovaj duet do kraja sezone, za vreme koje Zubairu može veoma da napreduje i uz svog iskusnog kolegu stasa u respektabilnog igrača. Ostaje jedino bojazan da loša situacija unutar kase Humske, ne dovede do iznuđene prodaje Zubairua. Ako do toga ne dođe, mladost i iskustvo mogli bi izneti "tranzicionu" sezonu Partizana, i ako ne osvajati titule zajedno, onda makar postaviti finansijske (ukoliko kasnije dođe do prodaje mladog Ganca - uz napredak, raste i obeštećenje), ali i rezultatske temelje za novi tim - kao što su u nešto mračnijim danima Crvene zvezde to učinili Nenad Milijaš i Nemanja Radonjić.
Mauricio Pochettino dolazi u klub opterećen sukobima ega, lošim poslovnim odlukama i nesuglasicama među vlasnicima, od kojih neki više ne žele da budu deo te priče.
Najnoviji trošak usledio je nakon otkaza Michaelu Carricku, koji je obavljao funkciju glavnog trenera.
Gary Lineker bio je najbolji strelac Svetskog prvenstva 1986, a Barselona je tog leta na njega potrošila gotovo tri miliona funti. Četiri decenije kasnije, bivši engleski reprezentativac učestvuje u poslovima koji su višestruko vredniji od cene njegovog transfera.
Od 2003. je za nacionalni tim odigrao 234 utakmice i postigao 146 golova. Oba rezultata predstavljaju rekorde u muškom reprezentativnom fudbalu.
U delu regiona postoji još temeljniji problem: čak i kada kapital želi da uđe u sport, pravni sistem često nije uređen tako da mu to omogući na način na koji bi investitor ušao u bilo koju drugu kompaniju.
23.05.2026 19: 34
Tokom sedam godina provedenih u crno-belom dresu, Natho je postao jedan od simbola ekipe, a iako je karijeru završio bez osvojenog trofeja, istakao je da ne žali zbog toga i da je uvek davao maksimum za klub.
23.05.2026 16: 01
Iako se već neko vreme spekulisalo da će na kraju sezone napustiti klub, izraelski internacionalac sada je potvrdio da više neće nastupati ni za jedan drugi tim. Time će njegov fudbalski put biti završen tamo gde je, kako sam kaže, pronašao drugi dom.
20.05.2026 20: 25
Iako trofeji nisu pratili njegov individualni doprinos, Natho je stekao status jednog od najpoštovanijih igrača među navijačima Partizana.
20.05.2026 10: 01
Nije uspeo da zadovolji standarde turskog drugoligaša.
pre 1 sat 23: 00
Madriđani su u predgrađu Madrida slavili sa sigurnih 3:0 (2:0).
pre 2 sata 22: 40
U narednom kolu Inter igra protiv Đenove, dok će Atalanta u goste Lećeu.
pre 2 sata 22: 00
Poketino smatra da je isključenje Lenija Jora bilo neopravdano, ističe da je Junajted oštećen i zbog nedosuđenog penala nad Mbeumom i poručuje da je sporna sudijska odluka potpuno promenila tok utakmice.
pre 4 sata 20: 37
Samo dva dana nakon što je ozvaničeno da će u Solunu ostati do 2031. godine, srpski reprezentativac priredio je šou na Tumbi, predvodeći crno-bele do važna tri boda i uz odličnu gol-razliku najavljujući veliki derbi sa AEK-om.
Ostavite komentar