Tri uzastopna poraza od Reala, Panatinaikosa i Fenerbahčea pokazala su gde Partizan trenutno ima najveći problem, a to je definitivno igra u napadu. Reč je o evropskim velikanima i ekipama sa najvišim ambicijama, ali 55 postignutih poena protiv Panatinaikosa i 65 u Istanbulu dovoljno govore koliko teško crno-beli dolaze do koša. Odbrana ih tokom određenih perioda održava u utakmici, međutim, na drugoj strani terena nedostaju kontinuitet i raznovrsnost.
Posebno će boleti gostovanje Fenerbahčeu, jer se domaćin dugo nudio. Partizan je imao plus 11 na početku susreta, kontrolisao ritam i stvarao otvorene pozicije, ali je previše dobrih šuteva ostalo neiskorišćeno. Na poluvreme je mogao da ode sa znatno većom prednošću od tri poena. Kada je Fener podigao intenzitet, sve propušteno došlo je na naplatu.
Poslednja tri protivnika dobro su prepoznala koliko igra Partizana zavisi od Karlika Džonsa
Real, Panatinaikos i Fenerbahče opterećivali su ga u odbrani, napadali i terali da troši energiju, dok su na drugoj strani dobro skautirali njegovu igru i otežavali mu organizaciju napada. Takav pritisak zahteva ozbiljniju pomoć saigrača, jer je od jednog igrača teško očekivati da iznese toliki teret u ritmu duplih kola.
Njegovim izlaskom problem postaje još izraženiji. Nedostaju prodor, kreacija i igrač koji će napraviti višak, pa napadi kada ih organizuju Pajola, Vildoza ili Olmen često postaju spori i predvidivi. Partizanu je potreban još jedan pouzdan skorer, košarkaš koji može sam da stvori poziciju i pogodi kada početna akcija ne donese prednost. Promašeni otvoreni šutevi pre svih Pajole, koji u prvih šest kola van linije 6,75 šutira skromnih 4/20, dodatno su suzili prostor za Džonsa, jer odbrana dobija mogućnost da još više pažnje usmeri ka njemu.
Pitanja otvara i napadački doprinos Bandže Sija i Žofrija Lovernja. Njihovo iskustvo može da bude dragoceno, ali ekipi su potrebni pokretljivost i veća pretnja košu. Si, ljubimac "grobara", vratio se sa kratkoročnim ugovorom, a sa 36 godina teško je očekivati da u značajnoj minutaži fizički odgovori svim zahtevima duplih evroligaških kola. Od Lovernja koji je takođe u poznim igračkim godinama, potrebna je sigurnija realizacija blizu obruča, kako bi dobra dodavanja bekova češće bila pretvorena u lake poene.
Zbog svega prikazanog može se očekivati da crno-beli izađu na tržište i potraže pojačanje koje bi napadu donelo preko potrebnu sigurnost. Đoanu Penjaroji ostaje da iz postojeće ekipe izvuče više, pronađe postave koje bolje funkcionišu zajedno i rastereti Džonsa. Tri uzastopna poraza pokazala su koliko je taj zadatak hitan, Partizanu nedostaje još neko kome može da poveri loptu kada utakmica postane najteža i neko ko bi makar malo rasteretio Karlika.
Već sledeće nedelje na programu je prvi ovosezonski večiti derbi u Evroligi, koji Partizan igra pred svojim navijačima. Publika će očekivati reakciju, energiju i odgovor ekipe posle tri uzastopna evropska neuspeha. A derbi je utakmica u kojoj nema sigurnog favorita, bez obzira na trenutnu formu i položaj na tabeli.
Najbolji podsetnik je prošla sezona, kada je Partizan u duel ušao praktično otpisan, dok se Zvezda borila za plej-of. Crno-beli su se tada podigli iz ponora, nadoknadili 16 poena zaostatka i pobedom makar donekle stabilizovali nastavak sezone. Sada će u novom susretu sa najvećim rivalom tražiti sličan impuls, pobedu koja bi, uz pozitivan skor, vratila i poljuljano samopouzdanje.
Ostavite komentar