pre 4 minuta 09: 30
Poslednji ples na Monumentalu: Lionel Mesi se oprašta od Argentine
Lionel Mesi će 6. oktobra protiv Benina odigrati 208. i poslednju utakmicu za Argentinu, uz veliki oproštaj na Monumentalu.
Credit: TNS/ABACA / Abaca Press / Profimedia
NBA liga je svojim najvećim zvezdama donela stotine miliona dolara, ali najbogatiji košarkaši u istoriji svoje poslovne imperije nisu napravili samo zakucavanjima, trojkama i šampionskim prstenjem. Najuspešniji među njima na vreme su shvatili da je plata samo početni kapital.
Kupovali su restorane, bioskope, osiguravajuće kompanije, zemljište, fudbalske klubove i udele u tehnološkim startapima. Neki su pokrenuli sopstvene medijske kuće, drugi proizvodnju automobilskih delova, dok su pojedinci napravili investicije čiji je povrat višestruko premašio sve što su zaradili igrajući košarku.
Precizno rangiranje nije jednostavno. Ugovori igrača javno su dostupni, ali njihovi vlasnički udeli, dugovanja, porezi i privatne investicije uglavnom nisu. Zbog toga procene bogatstva različitih finansijskih publikacija mogu značajno da se razlikuju. Takođe, prihod kompanije ili kapital kojim investicioni fond upravlja ne predstavljaju lično bogatstvo njegovog vlasnika.
Na listu smo uključili aktivne i penzionisane košarkaše, kao i dvojicu preminulih velikana čije su poslovne odluke ostavile ogroman finansijski trag.
Hakim Olajdžuvon nije izgradio bogatstvo ulaganjem u tehnološke startape, već kupovinom nečega mnogo opipljivijeg - zemljišta i građevinskih objekata.
Od NBA ugovora zaradio je nešto više od 100 miliona dolara, a veliki deo tog novca usmerio je na tržište nekretnina u Hjustonu. Kupovao je zemljište, parkinge, poslovne objekte i lokacije pogodne za budući razvoj.
Olajdžuvon je bio posebno uspešan u pronalaženju nekretnina čija je vrednost mogla značajno da poraste zbog razvoja okolnog područja. Umesto da kupuje luksuzne kuće radi preprodaje, tražio je velike komercijalne parcele koje su bile interesantne investitorima i građevinskim kompanijama.
Svoje poslove uglavnom je obavljao gotovinom. Kao posvećeni musliman izbegavao je kredite sa kamatom, pa je ulagao novac koji je već zaradio i nije preuzimao klasičan bankarski dug.
Već nekoliko godina nakon završetka karijere procenjivalo se da je na nekretninama ostvario više od 100 miliona dolara profita. Njegova ukupna imovina danas se u različitim procenama kreće oko 300 miliona.
Kevin Durent je jedan od najaktivnijih investitora među svim profesionalnim sportistima. Sa poslovnim partnerom Ričom Klajmanom osnovao je "Thirty Five Ventures", kompaniju preko koje je ulagao u gotovo stotinu startapa i poslovnih projekata.
Jedan od prvih velikih pogodaka bio je "Coinbase". Durent je u kripto-platformu ušao 2017, nekoliko godina pre njenog izlaska na berzu. Procene su govorile da bi početno ulaganje od 250.000 dolara u trenutku izlaska Coinbasea na berzu vredelo više od 13 miliona.
Durent je rano investirao i u kompaniju "Whoop", proizvođača uređaja koji prati san, oporavak i fizičko opterećenje. Kada je ušao 2017, kompanija je bila procenjena na oko 125 miliona dolara. Posle nove runde finansiranja 2026. njena vrednost dostigla je 10,1 milijardu. Durent je u međuvremenu dodatno ulagao i, prema dostupnim informacijama, nije prodao svoj paket.
Još veći pogodak mogla bi da predstavlja AI kompanija "Hugging Face". Prema nedavnim navodima američkih poslovnih medija, Durentovo ulaganje od približno 250.000 dolara posle velikog posla sa Nvidijom moglo bi da vredi oko 60 miliona dolara. Ukoliko se te brojke potvrde, to će biti jedna od najuspešnijih pojedinačnih investicija nekog sportiste.
Na spisku kompanija u koje je ulagao nalaze se i Postmates, Acorns, Robinhood, OpenSea i brojni projekti iz oblasti veštačke inteligencije, zdravlja, finansija, sporta i medija. Preko platforme "Boardroom" razvio je medijski i poslovni brend posvećen preseku sporta, zabave i ekonomije. Investirao je i u fudbalski klub Filadelfija Junion, a zatim kupio manjinski udeo u Pari Sen Žermenu.
Njegovo partnerstvo sa vlasnicima PSŽ-a prevazilazi pasivno ulaganje. Durent bi trebalo da učestvuje u komercijalnim, medijskim i sportskim projektima kluba, naročito u planovima povezanim sa košarkom i potencijalnim širenjem NBA poslovanja na evropsko tržište.
Sa više od pola milijarde dolara zagarantovanih NBA primanja do kraja aktuelnih ugovora, desetinama sponzorstava i jednim od najširih investicionih portfolija među sportistima, realno je očekivati da Durent nastavi da napreduje na ovoj listi.
Rasel Vestbruk je tokom NBA karijere već zaradio više od 350 miliona dolara od ugovora. Dugogodišnja saradnja sa Džordan brendom donela mu je još desetine miliona, ali je paralelno razvijao poslove koji bi trebalo da mu donose prihod i posle košarke.
Osnovao je kompaniju "Westbrook Enterprises", preko koje upravlja investicijama, produkcijom i poslovnim partnerstvima. Pokrenuo je i modni brend "Honor the Gift", koji je od male kolekcije prerastao u kompaniju čiji se proizvodi prodaju u stotinama prodavnica.
Vestbruk je ulagao u nekretnine u Los Anđelesu i Oklahomi, kao i u komercijalne objekte i automobilske salone. Deo poslovne strategije usmerio je upravo prema Oklahomi, gradu u kojem je izgradio igračko ime.
Njegov portfolio uključivao je ulaganja u bankarske i finansijsko-tehnološke kompanije, prehrambene brendove i projekte namenjene razvoju lokalnih zajednica. Preko produkcijske kuće "Zero World Media" ušao je i u dokumentarne, filmske i televizijske sadržaje.
Za razliku od Džordana ili Medžika, najveći deo Vestbrukovog bogatstva i dalje potiče od košarkaških ugovora i sponzorstava. Međutim, njegova poslovna infrastruktura pokazuje da se već godinama priprema za život posle NBA lige.
Vini Džonson je sa Detroit Pistonsima osvojio dve titule, ali je tokom 13 NBA sezona zaradio samo oko pet do šest miliona dolara.
Njegovo bogatstvo nema gotovo nikakve veze sa sponzorskim ugovorima. Nakon završetka karijere uložio je u automobilsku industriju i 1995. osnovao "Piston Group". U početku je reč bila o malom poslu u Detroitu, ali je kompanija vremenom postala jedan od najvećih američkih dobavljača i proizvođača automobilskih komponenti u manjinskom vlasništvu.
Grupa danas obuhvata "Piston Automotive", "Piston Interiors" i "Detroit Thermal Systems". Sarađuje sa najvećim proizvođačima automobila, posluje u Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi i Meksiku, zapošljava više od 10.000 ljudi i ostvaruje više od tri milijarde dolara godišnjeg prihoda.
To, naravno, ne znači da Džonson lično poseduje tri milijarde dolara. Prihod kompanije nije isto što i profit ili vrednost vlasničkog udela. Ipak, njegovo bogatstvo godinama se procenjuje na približno 500 miliona dolara.
Džonson je jedan od retkih bivših igrača koji je napravio industrijsku kompaniju vrednu milijarde, bez oslanjanja na globalnu popularnost, prodaju patika ili sopstveni medijski brend.
Šekil O'Nil je tokom NBA karijere zaradio približno 286 miliona dolara od plata, ali je vremenom postao jedan od najprepoznatljivijih sportskih promotera i investitora.
Njegova strategija bila je drugačija od strategije Džordana ili Lebrona. Šek se nije ograničio na nekoliko velikih investicija, već je decenijama gradio izuzetno širok portfolio.
Bio je vlasnik više od sto restorana "Five Guys", kao i brojnih lokacija "Auntie Anne's", "Papa John's" i "Krispy Kreme". Deo tih franšiza je u međuvremenu prodao, dok je lanac "Big Chicken" razvio oko sopstvenog imena i ličnosti.
Šek je 2019. ušao u upravni odbor kompanije "Papa John's" i istovremeno investirao u nekoliko njenih restorana. Kasnije je postao predsednik košarkaškog sektora Riboka, brenda čiji je vlasnik "Authentic Brands Group".
Upravo je odnos sa kompanijom "Authentic Brands Group" važan deo njegove poslovne priče. O'Nil je prodao prava na deo svojih poslovnih i marketinških aktivnosti, ali je zauzvrat dobio vlasnički udeo u grupaciji koja upravlja desetinama poznatih brendova.
Jedna od njegovih najčuvenijih investicionih priča jeste rani ulazak u Gugl, pre nego što je tehnološka kompanija izašla na berzu. Tačan iznos njegovog ulaganja i kasnijeg profita nije objavljen, zbog čega se često preteruje sa procenama, ali je Šek potvrdio da je bio jedan od ranih investitora.
Zarađuje i od televizije, reklama, muzike, nastupa, licenciranja sopstvenog imena i prodaje velikog broja proizvoda, od obuće pristupačne cene do hrane i elektronske opreme.
Kobi Brajant je od ugovora sa Los Anđeles Lejkersima zaradio nešto više od 323 miliona dolara. Sponzorski ugovori sa Najkijem i brojnim drugim kompanijama dodatno su uvećali njegovu zaradu, ali najpoznatiji poslovni potez nije imao veze sa patikama.
Brajant je 2014. uložio približno šest miliona dolara u kompaniju "BodyArmor", koja je pokušavala da ugrozi dominaciju Getorejda na tržištu sportskih napitaka. Dobio je nešto više od deset odsto kompanije i postao jedan od njenih najvećih pojedinačnih investitora.
Koka-Kola je postepeno ulazila u vlasništvo "BodyArmora", a zatim je 2021. kupila preostali deo kompanije u poslu vrednom 5,6 milijardi dolara. Brajantovom nasledstvu pripalo je približno 400 miliona dolara.
To znači da je jedna investicija od šest miliona donela povrat veći od njegove ukupne NBA zarade.
Kobi je 2013. osnovao "Kobe Inc", a zatim sa investitorom Džefom Stibelom pokrenuo fond "Bryant Stibel". Kompanija je ulagala u tehnologiju, medije i podatke, uključujući poslove povezane sa kompanijama "Epic Games", "LegalZoom", "Dell" i "Alibaba".
Osnovao je i "Granity Studios", produkcijsku kuću kroz koju je razvijao knjige, filmove i sportske sadržaje. Za animirani film "Dear Basketball" dobio je Oskara, pokazujući da je već započeo potpuno novu karijeru.
Forbs je njegovo bogatstvo u trenutku smrti 2020. godine procenjivao na oko 600 miliona dolara.
Lebron Džejms prvi je aktivni NBA košarkaš koji je, prema Forbsu, postao milijarder. Od košarkaških ugovora zaradio je više od pola milijarde dolara, dok su mu sponzorstva i poslovi van terena doneli još veći iznos.
Doživotni ugovor sa Najkijem predstavlja osnovu njegovog komercijalnog carstva, ali je Lebron najveću razliku napravio birajući vlasničke udele umesto klasičnih honorara.
Jedan od najboljih primera bila je saradnja sa kompanijom "Beats Electronics". Lebron je, uz novac za promociju, dobio i deo vlasništva. Kada je "Apple" 2014. kupio "Beats" za tri milijarde dolara, košarkaš je navodno ostvario profit od nekoliko desetina miliona dolara. Pojedine kasnije procene pominjale su i znatno veći ukupan efekat tog posla, ali precizna vrednost njegovog udela nikada nije javno potvrđena.
Uložio je i u lanac "Blaze Pizza". Umesto velikog ugovora sa Mekdonaldsom, prihvatio je vlasništvo u tada malom lancu picerija i pomogao njegovom širenju. Vrednost njegovog udela kasnije se procenjivala na desetine miliona dolara.
Posebno je važna njegova veza sa Liverpulom. Lebron je 2011. u zamenu za deo svojih marketinških prava dobio manjinski udeo u engleskom klubu. Kada je vrednost Liverpula višestruko porasla, taj udeo je pretvoren u vlasništvo u kompaniji "Fenway Sports Group".
Tako Lebron više nije bio povezan samo sa Liverpulom, već i sa Boston Red Soksima, hokejaškim klubom Pitsburg Pingvins i drugim sportskim projektima unutar grupacije.
Sa Maverikom Karterom osnovao je "SpringHill", kompaniju koja objedinjuje filmsku i televizijsku produkciju, marketing i razvoj sadržaja. Nakon prodaje manjinskog paketa investitorima, "SpringHill" je procenjen na približno 725 miliona dolara.
Lebronov portfolio obuhvata i tekilu "Lobos 1707", kompaniju za sportski oporavak "Ladder", ulaganja u nekretnine, medije, zdravlje i brojne potrošačke brendove. Njegova dugoročna ambicija je da postane vlasnik NBA franšize, a već godinama se najčešće povezuje sa potencijalnim klubom u Las Vegasu.
Džunior Bridžmen je najneverovatnija poslovna priča na ovoj listi. Nije bio globalna superzvezda, nije imao sopstvene patike i nikada tokom NBA karijere nije zarađivao više od 350.000 dolara po sezoni.
Dok su drugi igrači tokom leta odmarali, Bridžmen je radio u restoranima "Wendy's" kako bi naučio kako funkcioniše čitav posao, od pripreme hrane i rada sa mušterijama do zapošljavanja, nabavke i upravljanja objektima.
Nakon završetka karijere počeo je da kupuje franšize. Njegova kompanija je u jednom trenutku kontrolisala više od 450 restorana, uključujući objekte "Wendy's", "Chili's" i "Pizza Hut".
Bridžmen je 2016. prodao najveći deo restoranskog poslovanja za iznos koji je procenjivan na oko 250 miliona dolara. Novac nije zadržao na računu, već ga je prebacio u novi sektor. Ušao je u posao distribucije pića i izgradio "Heartland Coca-Cola Bottling Company", čija je teritorija obuhvatala više američkih saveznih država.
Postao je i suvlasnik kompanije "Coca-Cola Bottling of Canada", dok je 2020. za približno 14 miliona dolara kupio istorijske afroameričke magazine "Ebony" i "Jet". Preko investicione kompanije "Manna Capital Partners" ulazio je i u projekte povezane sa proizvodnjom aluminijuma i industrijom pića.
Krug je zatvorio 2024. godine, kada je kupio deset odsto Milvoki Baksa, kluba u kojem je proveo najveći deo igračke karijere. Transakcija je obavljena uz procenu franšize od približno 3,4 milijarde dolara.
Bridžmen je preminuo u martu 2025. godine, a njegovo bogatstvo procenjivano je na 1,4 milijarde dolara. Od košarkaša koji nikada nije bio najveća zvezda postao je jedan od najuspešnijih bivših sportista u poslovnom svetu.
Medžik Džonson tokom igračke karijere nije mogao da zarađuje iznose koji su dostupni današnjim NBA zvezdama. Njegovo bogatstvo nastalo je tek kada je košarkašku popularnost počeo da koristi za ulazak u delove američkog tržišta koje su velike kompanije dugo zanemarivale.
Preko kompanije "Magic Johnson Enterprises" ulagao je u bioskope u gradskim četvrtima sa većinskim afroameričkim stanovništvom. Sličan model primenio je kroz partnerstvo sa Starbaksom. Džonsonova kompanija upravljala je sa više od sto lokala, prilagođavajući ponudu i izgled objekata lokalnim zajednicama, a svoj udeo je 2010. prodala nazad Starbaksu.
Ulagao je i u Burger King, teretane, nekretnine i različite franšizne poslove. Međutim, najveći deo njegovog današnjeg bogatstva povezan je sa kupovinom većinskog udela u kompaniji za životno osiguranje "EquiTrust". Vrednost imovine kojom je kompanija upravljala značajno je porasla tokom perioda njegovog vlasništva.
Medžik je istovremeno napravio impresivan portfolio sportskih ulaganja. Deo je vlasničkih grupa Los Anđeles Dodžersa, Los Anđeles Sparks, fudbalskog kluba Los Anđeles i Vašington Komandersa. Udeo u Dodžersima kupio je 2012. godine, kada je njegova investicija za 2,3% kluba iznosila oko 50 miliona dolara.
Zanimljivo je da je Džonson još tokom osamdesetih imao priliku da dobije akcije Najkija, ali je izabrao novac i potpisao ugovor sa kompanijom "Converse". Kasnije je priznao da ga je ta odluka verovatno koštala nekoliko milijardi dolara. Jedna propuštena prilika ga ipak nije sprečila da postane jedan od najbogatijih sportista u istoriji.
Majkl Džordan je od ugovora sa Čikago Bulsima i Vašington Vizardsima tokom 15 NBA sezona zaradio približno 94 miliona dolara. Impresivna suma za vreme u kojem je igrao, ali gotovo zanemarljiva u poređenju sa bogatstvom koje je kasnije izgradio.
Najvažniji poslovni potez njegove karijere bio je potpisivanje ugovora sa kompanijom Najki 1984. godine. Džordan nije prihvatio samo klasičan sponzorski ugovor, već je dobijao procenat od prodaje proizvoda sa svojim imenom. Tako je nastao "Jordan Brand", koji je prerastao u jednu od najvrednijih sportskih marki na svetu.
Procene govore da je Džordan od saradnje sa Najkijem tokom života dobio više od dve milijarde dolara pre oporezivanja. Samo u pojedinim godinama njegovi prihodi od tantijema dostizali su oko 250 miliona dolara.
Drugi istorijski potez bilo je ulaganje u Šarlot Hornetse. Džordan je 2010. godine za približno 275 miliona dolara postao većinski vlasnik franšize, a 2023. prodao je kontrolni paket u poslu kojim su Hornetsi procenjeni na tri milijarde dolara. Zadržao je i manjinski udeo u klubu.
Njegov poslovni portfolio uključuje luksuznu tekilu "Cincoro", restorane, nekretnine i ekipu "23XI Racing", koju je osnovao sa Denijem Hemlinom. Tokom decenija imao je i izuzetno unosne ugovore sa kompanijama kao što su "Gatorade", "Hanes", "McDonald's" i "Upper Deck".
Džordan je najbolji dokaz da vrhunski sportista ne mora da osnuje tehnološku kompaniju kako bi postao milijarder. Dovoljno je da na vreme prepozna vrednost sopstvenog imena i ne proda ga za unapred dogovorenu sumu.
Generacije NBA igrača ostajale su bez čitavog bogatstva ubrzo po završetku karijere, ali današnje zvezde sve češće koriste košarku kao početni kapital za izgradnju kompanija vrednih stotine miliona i milijarde dolara.
Poslednjih dana naslove je "ukrao" Izrealac, Omri Kaspi. Kaspi možda još nije među deset najbogatijih NBA igrača, ali predstavlja novu generaciju košarkaša koja više ne čeka kraj karijere da bi počela da razmišlja o investicijama.
Džordan je od sopstvenog imena napravio globalni brend. Medžik je osvajao zapostavljena tržišta. Bridžmen je učio da vodi restoran dok je još igrao u NBA ligi. Lebron je tražio vlasničke udele umesto jednokratnih honorara. Kobi je prepoznao "BodyArmor", a Durent tehnološke kompanije koje su tek počinjale da rastu.
Njihove priče pokazuju da stotine miliona zarađenih na parketu mogu da nestanu, ali i da postanu početni kapital za imperije koje će trajati mnogo duže od igračke karijere.
Ostavite komentar