Nedodirljivi Španci: Osvojili sve, a njihovo vreme tek dolazi
Tanjug/AP Photo/Matt Slocum
Španija je čudo od fudbalske zemlje. Sistem, organizacija, strategija, tehnologija, eduikacija doneli su im dominaciju u 21. veku gde su od 2008. do sinoć osvojili tri puta EURO i dva Mundijala u muškoj konkurenciji, a u ženskoj su dame "crvene furije" osvajačice dve UEFA lige nacija i svetske šampionke 2023! Nikad niko nije bio fudbalski vladar u isto vreme i u muškoj i ženskoj konkurenciji. To ih stavlja na fudbalski pijedastal, bez dileme i diskusije.
Selektori od sumnji do legendi
Najzanimljiviji su im trofejni selektori, koji su dočekivani na nož, sa podozrenjem, a zatim dizani u nebesa. Prvo se dizala prašina što je talentovan tim dat u ruke Luisa Aragonesa, vremešnog stručnjaka. "Kornjača" je mic po mic doneo prvi EURO 2008. posle 44 godine posta i postao na neki način arhitekta temelja nacionalnog tima.
Visente Del Boske ga je nasledio i odmah pokorio svet 2010. i potvrdio evropski tron 2012. godine. Bilo je to vreme Ćavija, Inijeste, Busketsa, Vilje, Serhija Ramosa, Kasiljasa...
Ostala je Španija u vrhu svetskog fudbala, ne i na tronu, gde nisu uspevali od 2016. da ih vrate Đulen Lopetegi i Luis Enrike (sa dva prekida). A, onda je došao Luis De La Fuente, od 2013. godine uposlenik Saveza, ali sa titulama na EURO do 19 i do 21 godine.
Od 25. marta 2023. godine do danas, vodio je selekciju na 49 mečeva, upisao je 39 pobeda, osam remija, samo dva poraza - od Škotske (0:2, mart 2023) i Kolumbije (0:1, mart 2024). Od sumnjičavosti na početku, posebno posle poraza od Škota u svoim drugom meču na klupi, do statusa legende jer je osvojio sva tri moguća takmičenja: Ligu nacija 2023, EURO 2024. i Mundijal 2026.
Doslednost se ne kupuje, ona se uči i primenjuje
Španija je kao kao retko ko dominantno osvojila Mundijal. A, pred dolazak u SAD, Kanadu i Meksiko nad njima se nadvio oblak sumnji, polemika, nepoverenja. De La Fuente je prvo na put poveo trojicu tek oporavljenih važnih igrača - Lamina Jamala, Mikela Merina i Nika Vilijamsa. Bilo je pitanje da li će i koliko moći da pomognu.
Zatim je selektor morao da objašnjava zašto neke igrače nije pozvao, kako to da Unai Simon ima pšrednost nad Davidom Rajom, zašto nema Hujsena, Morate... Posle remija sa Zelenortskim Ostrvima na startu teško je i setiti se svih kritika upućenih na račun igre, ofanzive, angažovanja, selektorovih odluka...
"Doslednost se ne kupuje, ona se uči i primenjuje", vodi se time i De La Fuente.
Ostao je dosledan svom planu, ideji, fizionomiji tima i igre, korigujući ono što je video na turniru.
Najtroviti put pređen buldožerom
Prošli su Španci grupu i onda ušli u deo kostura gde "jesi ili nisi" šampion. A, oni su ortodoks šampioni - Portualija (1:0), Belgija (2:1), Francuska (2:0), u finalu Argentina 1:0 (0:0, 0:0)!
Podizao je De La Fuente formu Jamalu kroz grupnu fazu, ubacivao polako Merina i Vilijamsa, vešto koristio Ferana Toresa, trpeo uvrede zbog ostavljanja Pedrija na klupi i forsiranja Rodrija, likovao na svaki gol Mikela Ojarzabala, i na odbranu za koju su mu pre turnira govorili da nema vođu, a ni visinu, a ona primila gol u osam mečeva...
Način na koji je Španija kao buldožerom zgazila Francusku i Argentinu ostaće u analima. Takvu dominaciju kroz igru, pas, kontrolu, promene ritma i brzine, a sa takvim granitom od odbrane, gde su dva najvažnija meča rivali sa takvim potzencijalom nisu šansu napravili, nije viđena u istoriji ovog sporta. Posebno u finalu gde su Argentince fudbalski rečeno i osramotili.
Možemo pričati o nemoći Francuza i Argentine, ali treba glorifikovati igru Španije koja fudbal čini najlepšom sporednom stvari na svetu, gde ćete uživati i navijači i stručnjaci.
Osvojili su sve, a tek dolazi njihovo vreme
Španija je prva selekcija na svetu koja je finale igrala sa dvojicom tinejdžera u startnoj postavi - Laminom Jamalom i Pau Kubarsijem. Imaju po 19 godina, a osvojili su i EURO i Mundijal! Tu su nešto stariji Pedri, Gavi, Niko Vilijams, Mark Pubil, Aleks Baena, Viktor Munjoz, Jeremi Pino. Pedro Poro, Erik Garsija, Mark Kukurelja, Martin Zubimendi, Feran Tores će na za četiri godine tek napuniti 30 godina...
Ova generacija je osvojila EURO, Mundijal, a tek u naredne četiri godine ulaze u zrelije godine! Biće još iskusniji, uigraniji, jači, pa i namazaniji. Ne treba sumnjati da će "crvena furija" pokušati ono što nikome nije - da odbrani prvo evropsku, pa svetsku krunu.
Imaju i Luisa De La Fuentea, čoveka od autoriteta i integriteta, koji ih je vodio od malih nogu, upoznao u dušu, kao i oni njega. A, kakav sve potencijal imaju u perspektivi brzo će se videti jer Španci vladaju i u mlađim kategorijama.
Sistem i struktura u njemu stvaraju moć, a ne samo novac. Da je tako Englezi bi odavno vladali. Sada vladaju Španci, pitanje ko će i kada će neko naučiti da ih pobedi. I nad popom ima pop, doći će i taj dan, jer je tako u sportu i životu.
Ali, Španci stalno uče, menjaju se, prilagođavaju, zato i vladaju.
Ostavite komentar