Rođen je u Francuskoj, nosio je njen dres 51 put u mlađim selekcijama, čekao poziv koji nikada nije stigao. Pet godina kasnije, Emerik Laport postao je jedan od ljudi koji su Francuskoj srušili san o tituli prvaka sveta.
Kada je sudija odsvirao kraj polufinala u Dalasu, Španija je slavila plasman u finale Svetskog prvenstva, dok je za Laporta to bila pobeda sa posebnom težinom. Ne samo zato što je eliminisao zemlju u kojoj je rođen, već zato što je to učinio protiv reprezentacije koja ga godinama nije smatrala dovoljno dobrim.
Da li je izdajnik? Ili čovek koji je doneo najbolju odluku u karijeri? Odgovor verovatno zavisi od toga sa koje strane Pirineja gledate.
Laport je rođen u gradu Aženu na jugozapadu Francuske i prošao je gotovo kompletan omladinski put "trikolora". Za mlađe selekcije odigrao je čak 51 utakmicu i mnogi su očekivali da će postati stub seniorske reprezentacije. Međutim, poziv koji je čekao nije stizao.
Didije Dešan ga jeste uvrštavao na spiskove za kvalifikacione utakmice, ali priliku na terenu nikada nije dobio. Ostao je večiti rezervista, igrač koji je bio dovoljno dobar da bude tu, ali nikada dovoljno važan da zaigra.
Posle propuštenog Evropskog prvenstva 2016. godine postalo je jasno da će teško promeniti status. Kako je već godinama gradio karijeru u Španiji, prvo u Atletik Bilbau, kasnije i kao jedan od najboljih štopera Evrope, počeo je da razmatra promenu reprezentacije.
Zahvaljujući baskijskom poreklu i stečenom španskom državljanstvu, FIFA pravila dozvolila su mu da promeni sportsko državljanstvo, pošto nikada nije odigrao zvaničnu seniorsku utakmicu za Francusku. Odluka je ozvaničena 2021. godine.
Mnogi u Francuskoj tada su ga kritikovali, smatrajući da je okrenuo leđa zemlji u kojoj je rođen. U Španiji su, s druge strane, dobili iskusnog defanzivca koji se savršeno uklopio u sistem igre. Pet godina kasnije teško je reći da je pogrešio.
Protiv Francuske nije bio u centru pažnje kao Lamin Jamal, Pedro Poro ili Dani Olmo, ali je odradio ono zbog čega je i bio na terenu. Španija je gotovo u potpunosti ugasila Kilijana Mbapea, Usmana Dembelea, Majkla Olisea i ostatak jednog od najskupljih napada na svetu.
To nije bila pobeda jednog igrača. To je bila pobeda sistema.
Dok su Francuzi čekali trenutak inspiracije svojih zvezda, Španci su kontrolisali ritam utakmice, posed lopte, prostor i tempo. Njihova najveća snaga ponovo nije bio pojedinac, već način na koji funkcionišu kao celina, a veliki deo te celine bio je momak rođen upravo u Francuskoj.
Španija je još jednom pokazala da vrhunski vezni red, organizacija, presing i kolektiv mogu da nadjačaju i najveće individualne zvezde.
A Laport? Možda je upravo sinoć zatvorio krug. Francuska mu nikada nije pružila priliku da postane njen reprezentativac. Španija jeste. Baš u dresu "crvene furije" izbacio je zemlju svog rođenja iz borbe za titulu prvaka sveta.
Za jedne izdajnik. Za druge čovek koji je doneo najbolju odluku svog života.
Ostavite komentar