Vesti iz košarke

Uroš Plavšić za TV Arena Sport: Nikada neću odbiti reprezentaciju, Gudurić je zaslužio sve što mu stiže

komentari (0)

Autor: Luka Savić

28.05.2025 14:00
Uroš Plavšić se nada novim pohodima sa reprezentacijom Srbije Starsport
Uroš Plavšić se nada novim pohodima sa reprezentacijom Srbije

Usled manjka mesta u Crvenoj zvezdi, put ga je poslao u pravcu Istanbula. Pronašao je svoju ulogu, a sa Bešiktašom gleda da ispiše nove stranice istorije i donese klubu treću ikada titulu prvaka države.

Iako mu je 26 godina, Uroš Plavšić već ima impresivnu košarkašku putanju. Igrao je u Americi, prošao kroz Megin sistem, ostvario dečački san i obukao crveno-beli dres, te poslat u Tursku da kali zanat. Do skoro je bio "skriveni dragulj", a sada je ponosni vlasnik bronzane medalje sa Olimpijskih igara

U jeku priprema za plej-of turske Superlige, srpski košarkaš se za sajt TV Arena Sport osvrnuo na reprezentativne planove, zanimljivu konekciju koju ima sa Šej Gildžes-Aleksanderom, ali pre svega utiske o novoj sredini.

"Ovde je super, radi se o dosta drugačijem sistemu u odnosu na prethodna iskustva. Ta promena je bila mala prepreka na samom početku, ali mislim da sam to prevazišao. Dosta je drugačije kada nisi domaći igrač, što se meni prvi put dešava u profesionalnoj karijeri. Imamo jako dobru sezonu iza nas, pre nekoliko dana smo završili ligaški deo sezone kao drugi na tabeli između dva evropska velikana. To je veliki uspeh za tim, što se oseti atmosferom unutar kluba. Mislim da nas je probudio taj kiks protiv Cedevite u plej-ofu Evrokupa, pošto smo posle toga upali u dobru seriju. Jako je lepo biti deo ekipe koja pobeđuje, tada te lične statistike i mogu da se stave na stranu", započeo je Plavšić.

Profimedia

Pronašao je ulogu u dresu Bešiktaša: Uroš Plavšić

Iako mu je timski uspeh na prvom mestu, Plavšić je za šest meseci u crno-belom dresu zabeležio prosek od sedam poena, 4.6 skokova i 1.3 asistencije za oko 16 minuta provedenih na parketu po utakmici. U turskoj neguje veću ulogu nego što je činio u Crvenoj zvezdi, a od samog starta dobio je poverenje trenera Dušana Alimpijevića.

"Zadovoljan sam svime ovde. Iako bi dosta njih reklo da je prelazak iz Evrolige u Evrokup spuštanje na niži nivo, ja tako ne smatram. Evrokup je ove sezone bio poprilično jak, sa dosta dobrih timova. Smatram da je moje vreme u Turskoj iskorišćeno na jako dobar način, kako bi se spremio za nešto sledeće - šta god to bilo. Prisustvo trenera Alimpijievića mi je bila dosta olakšavajuća okolnost na startu jer sam imao nekog ko priča isti jezik. Mislim da sam igranjem profesionalne košarke na višem nivou sazreo i stekao samopouzdanje, a samim tim i iskustvo. U Megi sam zavoleo košarku još više. Priliku i poverenje koju sam dobio od tih ljudi nikada neću zaboraviti. To je sigurno bio moj najbolji potez nakon završetka koledža. Da nije bilo Mege, možda ne bi bilo ni Zvezde, ni Bešiktaša ni reprezentacije. Veliku zahvalnost dugujem Marku Baraću i svim ljudima koji su bili tu te sezone", poručio je centar. 

 

 

Ekipa Bešiktaša ulazi u plej-of kao druga na tabeli turske Superlige, po prvi put u osam godina, i čeka ih četvrtfinalni duel sa Galatasarajem. Tokom ligaškog dela sezone uzimali su meru oba evroligaška učesnika, što daje nadu da mogu da iznenade aktuelnog i bivšeg šampiona Evrope i osvoje prvenstvo.

"Kada ekipa pobeđuje, mnogo je lakše. U četvrtfinalu, a bože zdravlja i polufinalu, imaćemo prednost domaćeg terena, što nije mala stvar kada je u pitanju Bešiktaš koji ima sjajnu bazu navijača. To je moglo da se vidi pre nekoliko nedelja kada smo pobedili Fenerbahče u "Sinan Erdem" areni gde je sve bilo krcato i popunjeno do poslednjeg mesta. Prvo idemo na Galatasaraj - turski derbi, a do finala nas očekuju velike utakmice koje su za nas i naše navijače jako bitne. Mislim da će to biti lepo iskustvo i da ćemo se pokazati u pravom svetlu, a na neki način i obrisati ukus poraza koji smo osetili protiv Cedevite. To ispadanje iz plej-ofa Evrokupa nas, u neku ruku, još uvek prati u podsvesti". 

Fenerbahče je nedavno postao prvak Evrolige po drugi put u istoriji, a jedan od glavnih faktora pobede nad Monakom bio je Marko Gudurić - Plavšićev kolega iz reprezentacije: 

"Čuli smo se, nisam hteo da mu smetam previše jer verujem da mu se telefon usijao od poruka. Čestitao sam mu na uspehu. Komentarisao sam sa zajedničkim kondicionim trenerom Markom Sekulićem da smo presrećni zbog njega. Mi svi iz reprezentacije imamo jako lep odnos, a [Gudurić] je igrač koji je zaslužio sve ovo, nakon svega kroz šta je prošao. Mislim da mu se sve vratilo za uložen trud i posvećenost košarci, presrećan sam zbog njega. Biće zdravlja da se sretnemo u finalu, pa ćemo videti kakav će tu ishod biti". 

Plavšić je prošlog leta nastupao za reprezentaciju Srbije na Olimpijskim igrama u Parizu, te ne bi bilo toliko iznenađenje da se nađe i na spisku "orlova" koji lete za Rigu krajem avgusta, nešto čemu se 26-godišnjak definitivno nada: 

"Naravno da bih voleo. Reprezentacija je nešto što nikada ne bih odbio. Ja mislim da košarkaši u mojim godinama ne bi trebalo previše da razmišljaju o pozivu za reprezentaciju. Da li će se to ponovo desiti za Evrobasket - ja se iskreno nadam. Ako se dogodi, biću presrećan da ponovo budem sa svim tim momcima. Da treniramo zajedno i gradimo put ka novom velikom uspehu na Evrobasketu. Ako se ne dogodi, biću sigurno njihova najveća podrška kroz ceo taj put". 

Starsport

Sa reprezentacijom Srbije osvojio je bronzanu medalju prošlog leta na OI

Plavšić je zatim uporedio iskustva iz ABA lige i turskog šampionata

"Gledam na ABA ligu iz dva drugačija ugla. Jedan kada sam igrao U Megi a drugi u Zvezdi. Mislim da tu dosta zavisi, kao i turska liga sigurno, od toga u kojoj ekipi i za koga igraš. Poprilično sam siguran da je turska liga kvalitetnija. Ovde se igra jako dobra košarka i ima jako kvalitetnih igrača. Može samo da se pogleda činjenica da Galatasaraj ima ozbiljan budžet i jako talentovane igrače - a završio je u plej-inu. Turk Telekom, koji je jako zvučno ime, ima jako dobre igrače na papiru i takođe su kroz plej-in stigli do plej-ofa. Jako su male razlike, ali činjenica da jedan evroligaš i veoma zvučno ime u Evropi [Efes] završava kao treći, a da je Bešiktaš drugi samo govori da svako svakoga može pobediti i da ne postoji laka utakmica u ovom takmičenju".

Ne može Jokić sve sam u Denveru

"Navijao sam za Denver i Jokića, kao i ostatak Srbije. Topić još uvek nije u rosteru jer se oporavlja od povrede, ali mislim da je bila jako dobra serija. Ispratio sam samo utakmice koje su dozvoljavale po našem vremenu. Oklahoma je bila kompletnija ekipa, pokazali su da imaju bolju rotaciju. kada Jokić izađe iz igre u Denveru malo ide nizbrdo sve. Nije što je bio sa mnom u reprezentaciji i što igra istu poziciju kao ja, nego mislim da nije mogao sve sam. Niksi igraju jako dobro, malo sam iznenađen da je Indijana tu povela sa 2-0 ali vidim da se bude. U komunikaciji sa saigračima u svlačionici govorio sam da ligu osvaja ko god izađe sa Zapada, što u ovom slučaju mislim da je Oklahoma". 

Uroš Plavšić je svoje razviće u Americi započeo u Hrišćanskoj akademiji Hamilton Hajts gde je pohađao srednju školu. Iz iste ustanove, godinu dana pre njegovog dolaska, završio je Šej Gildžes-Aleksander. Iako nije imao priliku da deli parket, srpski centar je na neki način ostao povezan sa aktuelnim MVP-jem NBA lige:

"Igrao sam sa njegovim mlađim bratom [Tomasi]. Zapravo smo i živeli zajedno u kući našeg trenera i njegove porodice. I dalje sam u kontaktu sa njima, prihvatili su me kao da sam njihov. Dosta su uticali na moj boravak, koji sam proveo u potkrovlju njihove kuće zajedno sa Tomasijem i Semsonom Ružensevim za kog nikada ne bih rekao da će završiti u srpskoj ekipi čiji sam dres nosio i ja. Ali eto, to je pokazatelj koliko košarka spaja ljude. Šej je takođe bio sa tom porodicom, malo duži period. Oni su jako bliski sa njim i rekli su mi da je jako dobar momak, kao i njegov rođak (Nikel Aleksander-Voker). Kada se osvrnem na to jako je lepo biti deo te priče. Moj prvi kontakt sa njim bio je kada su nas vodili da gledamo na meču Kentakija i Vanderbilta - koja je bila moja prva koledž utakmica, a prvi utisak mi je bio: Vau, šta mene čeka. To je bio doživljaj za mene gde ja kao klinac iz male Ivanjice nisam ni mogao da zamislim da ću stići do ovde. Posle toga smo se pozdravili sa njim, znam da je jako vezan za porodicu i da ga ništa ne interesuje sem košarke - što je retkost u Americi", istakao je srpski košarkaš.

Plavšić je u Bešiktašu kao pozajmljen igrač Crvene zvezde. Krajem sezone trebalo bi da se vrati na Mali Kalemegdan, a srpski centar je za kraj prokomentarisao planove za budućnost: 

"Iskren da budem još uvek ne znam ništa, nisam se još posvetio toj temi. Trudim se da završim sezonu što je bolje moguće, da završim posao na pravi način i ostvarim rezultat koji će se pamtiti. Porazgovaraću sa Zvezdom i videti kakva će odluka biti donešena. Što se tiče crveno-belih ja sam, pre svega, veliki navijač i volim taj klub. Naravno da će mi uvek biti drago igrati za Zvezdu, ali ima još vremena za razmišljanje. Prvo da odem negde na odmor, za šta poslednjih godina nisam imao vremena zbog gustog koledž rasporeda koji je zahtevao brz povratak, pa sam ja to vreme provodio sa porodicom", zaključuje Uroš Plavšić za TV Arena Sport.