Vesti iz fudbala

Šta posle Londona? Srbija mora da gradi igru i tim, a ne da sanja

komentari (0)

Autor: Mira Milanović

14.11.2025 09:30
Veljko Paunović Starsport
Veljko Paunović

Kvalifikacije za Svetsko prvenstvo ponovo su pokazale koliko fudbal zna da bude surov. Srbija je krenula sa novom energijom koju je doneo selektor Paunović i ambicijom u London da obezbedi baraž za SP u SAD, Meksiku i Kanadi, a završila razočaravajućim ishodom i scenarijem koji nažalost postaje poznat.

Ipak, za razliku od prethodne utakmice u Beogradu, Srbija je protiv Engleske sada pokazala daleku bolju igru, mada ni to nije bilo dovoljno čak ni za remi protiv odličnih Tuhelovih izabranika.

Vera u dobar rezultat definitivno je postojala, ali definitivno poraz od Albanije u oktobru bio je hladan tuš koji je obrisao gotovo sve nade. Taj meč bio je više od poraza, bio je granica između ambicije i realnosti. Posle toga, sve je postalo jasno: kvalifikacije su izgubljene. Nadu ovom timu, međutim niko nije mogao da oduzme, pa se sa istom i otišlo u London.

Starsport

Predrag Rajković

 

Na scenu je stupio Veljko Paunović, trener mirnog glasa i modernih ideja. Njegov debi doneo je promenu u energiji, povratak disciplini i formaciji 4-2-3-1, onoj koja donosi ravnotežu i stabilnost. Na trenutke, igra Srbije je delovala organizovanije, bilo je više trke, više smisla u pasu. Ipak, fudbal ne prašta, poraz od Engleske i pobeda Albanije protiv Andore ugasili su i poslednji plamen nade.

Posle dva uzastopna učešća na Mondijalima u Rusiji i Kataru, deluje da će Srbija 2026. godine ostati kod kuće, daleko od svetske pozornice koja će se prostirati Amerikom, Kanadom i Meksikom. Bolna spoznaja, ali i prilika za novi početak.

Tračak nade Paunovićeva Srbija ima kroz Ligu nacije, međutim potrebno je mnogo tu "kockica" da se složi da bi se došlo do Amerike. Ako se u tome i ne uspe, ono što se sada traži sa Paunovićem nije čudo, već kontinuitet. Srbija mora da nauči da se kvalifikacije ne dobijaju na talasu euforije, nego u tišini treninga, u detaljima, u jedinstvu. Paunović je to i sam nagovestio, ideja postoji, pomak se vidi, ali sada je potrebno vreme.

Fudbal, međutim, ne čeka. Igra se dalje. I možda baš iz ovog poraza, iz te male iskre nove energije, treba da se rodi tim koji će ponovo probuditi veru da Srbija može i mora bolje.