Vojvodina je u velikom stilu odnela sva tri boda iz Humske slavivši sa 3:2, a pored same pobede, pažnju privlači način na koji je novosadski klub do nje stigao – sa ekipom čiju ogromnu većinu čine domaći fudbaleri.
Marko Savić je protiv crno-belih na teren izveo sledeću postavu: Dragan Rosić, Lazar Nikolić, Kornel Suč, Erhan Mašović, Petar Sukačev, Njegoš Petrović, Dejan Zukić, Lazar Ranđelović, Dragan Kokanović, Milan Kolarević i Nardin Mulahusejnović.
Od 11 startera čak devetorica su srpski fudbaleri
Jedini stranci bili su mađarski internacionalac Kornel Suč i reprezentativac Bosne i Hercegovine Nardin Mulahusejnović.
Posebno je zanimljivo napraviti paralelu sa večitim rivalima. Partizan je u svojoj startnoj postavi imao sedmoricu domaćih fudbalera, računajući i Stefana Milića kao domaćeg igrača. Kod Crvene zvezde taj broj je bio još znatno manji, uz Mirka Ivanića i Stefana Gudelja, koje takođe računamo kao domaće, kao i najtalentovanijeg fudbalera Srbije u ovom trenutku Vasilija Kostova, crveno-beli su imali trojicu.
Dakle, čak i kada se kriterijum proširi na pomenute igrače Zvezde i Partizana, Vojvodina je ponovo imala ubedljivo najviše domaćih fudbalera u početnoj postavi – devetoricu od 11.
Predsednik Vojvodine Dragoljub Zbiljić je prethodnih godina često govorio o želji da se vrati u sam vrh srpskog fudbala, a sada pokazuje da do rezultata može da dolazi i oslanjanjem na domaću bazu. U ekipi značajne uloge imaju igrači koji su ponikli u srpskom fudbalu kao i samoj Vošinoj omladinskoj školi Vujadin Boškov, poznaju ligu i dobro znaju težinu utakmica poput gostovanja Partizanu.
Sve više se u igri Novosađana vidi i pečat Marka Savića. Mladi stručnjak polako uspostavlja sistem i ideje koje želi da njegov tim sprovodi na terenu, a rezultati počinju da prate taj proces. Savić je preuzeo ekipu posle ne baš idealnog početka sezone i odlaska Miroslava Tanjge, ali je vremenom uspeo da stabilizuje tim i vrati ga u borbu za titulu. Trijumf u Humskoj predstavlja možda i najbolju potvrdu pravca kojim Vojvodina ide pod njegovim vođstvom.
Naravno, kvalitet fudbalera ne određuje pasoš i angažovanje stranaca samo po sebi nije problem. Ipak, Vojvodina pokazuje da postoji i drugačiji put, napraviti konkurentan tim, boriti se za sam vrh i pobeđivati večite, a istovremeno pružiti veliki prostor i priliku za afirmaciju domaćim igračima.
A upravo bi to mogao da bude najveći dobitak Stare dame u ovoj sezoni. Rezultati polako dolaze, Savićev rukopis postaje sve prepoznatljiviji, a srpski igrači dobijaju važnu ulogu u timu koji ima ozbiljne ambicije. Pobeda nad Partizanom u Humskoj zato nije samo veliki rezultat, već i potvrda da je Vojvodina pronašla pravac kojim želi da ide.
Ostavite komentar