Vaterpolo je bio i ostao najtrofejniji timski sport Srbije, višedenijska dika i ponos naših ljudi, razlog što smo izlazili na ulice slaveći evropske, svetske i olimpijske titule, ali već neko vreme privlači pažnju sukobima unutar nekada velike i (makar za javnost) složne porodice.
Varničilo je i pre između klubova i pojedinaca, na relaciji Savez - klubovi, ali ono što se dešava od poslednjih izbora predsednika VSS prevazilazi sve viđeno i ozbiljno urušava ugled ovog sporta, ali i nadvija tamnu senku nad njegovom budućnošću.
Varnica nezapamćenog požara zapalili su medijski istupi Slobodana Sora, jer je nekadašnji sportski direktor, direktor i predsednik VK Novi Beograd najavio ukidanje stare prakse istovremenog trenerskog i selektorskog angažmana stručnjaka na klupi "plavih delfina", a za zlata sa Olimpijskih igara 2024 i Evropskog prvenstva 2026 konstatovao da su više bili plod trenutne inspiracije i okolnosti nego rezultat kvalttetnog sistemskog rada.
Prvi je reagovao šef stručnog štaba VK Radnički, Uroš Stevanović, neopozivom ostavkom na mestu selektora, a onda su trofejni Dušan Mandić, Nikola Jakšić, Radomir Drašović, Nikola Dedović, braća Strahinja i Viktor Rašović, Petar Jakić, Nemanja Vico, Radoslav Filipović, Đorđe Lazić i Sava Ranđelović počeli javni bojkot nacionalnog tima, sve dok eks golman selekcija naše zemlje i Brazila bude vodio Vaterpolo savez Srbije.
Nas zanima vaš sud o situaciji koja je velika vest i u svetskim medijima, jer se radi o uzdrmanoj vaterpolo velesili.
Ostavite komentar