31. oktobra 2018. godine Derik Rouz nas je vratio u period kada je nastupao za Čikago Bulse, odigravši jednu od svojih najboljih partija u karijeri, a definitivno najefikasniju. U noći koja je izgledala kao putovanje kroz vreme, Derik Rouz je eksplodirao i postigao 50 poena protiv Jute Džez, noseći dres Minesote Timbervulvsa. Publika u „Target Centru“ je imala privilegiju da prisustvuje ovom spektaklu, a sjajni ljubimac mnogih kojima je košarka u srcu je po završetku utakmice zaplakao.
Rouz je šutirao 19/31 iz igre, dodao 6 asistencija i 4 blokade, od kojih je poslednja bila ključna za pobedu njegovih Timbervulfsa. Ono što će ostati upamćeno nakon ovog meča nisu samo sjajne brojke i igra najmlađeg najkorisnijeg igrača u istoriji lige, već i emocija Derika Rouza, koji je nakon perioda tokom kojeg su ga pratile povrede, sumnje i otpisivanja, podsetio da je nekada, pre svih pehova sa povredama, bio jedan od najboljih igrača lige, za koga protivničke odbrane nisu imale rešenja.
Ta utakmica je završena pobedom Minesote 128:125, a saigrači su svog saigrača dočekali u zagrljaju. Bila je to noć kada su svi, barem nakratko, ponovo verovali u Derika Rouza. a sam igrač je na kraju bio izuzetno emotivan i teško je pronalazio reči kroz suze:
„Ovo znači mnogo za mene. Radio sam naporno, samo da bih imao priliku da igram. Ovo je za sve koji su verovali u mene.“
Ubeđeni smo da nije samo Derik Rouz emotivno reagovao po završetku meča, već i svi mi koji smo jako želeli da ponovo budeo onaj stari, svi mi koji smo se bojali da je to gotovo nemoguće, svesni da su ga povrede sprečile da dosegne svoj pun potencijal i vine se među najviše košarkaške zvezde ikada.
Ostavite komentar