Italija ovih dana nije spavala. Sve je bilo podređeno povratku na svetsku scenu, istu onu na kojoj smo "azure" poslednji put gledali 2014. Izostanak iz Rusije je, možda, bila slučajnost. Neodlazak u Katar potvrda krize. A propuštanje Mundijala u SAD, Meksiku i Kanadi je… TRAGEDIJA!
Četvorostruki prvak sveta ponovo neće na šampionat planete, jer je Bosna i Hercegovina potpuno zasluženo, iako tek posle penal serije, obezbedila mesto na smotri najboljih reprezentacija sveta 2026.
Selektor Italije, i sam šampion sveta iz 2006. godine, Đenaro Gatuzo i pre početka plej-ofa za Mundijal, izjavio je da bi novo propuštanje turnira bilo ravno nacionalnoj katastrofi. Uveren je bio nekadašnji borbeni vezista da će odvesti svoj tim do Svetskog prvenstva, a tom cilju je vrlo smelo i hrabro priložio obećanje: "Iseliću se iz Italije ako ne uspem".
Nije uspeo!
Debelo su "azuri" potcenili protivnika, barem kada je reč o navijačima i igračima, jer su pobedu "zmajeva" protiv Irske u Dablinu dočekali stisnutih pesnica. Verovali su valjda da će im na "Bilinom polju" biti lakše. Nije. Dočekali su ih mali stadion, ali paklena atmosfera i vrlo razigrana Bosna i Hercegovina, koja uprkos primljenom golu već u 15. minutu nije odustajala. Napadala je i vršila stalni pritisak, stigla do izjednačenja, produžetaka i na kraju penala. Ovaj put "fudbalski rulet" bio je koban za selekciju daleko veće tradicije od rivalove i onu kojoj su nedavno davane neuporedivo veće šanse nego svima ostalima u grupi.
Postoje porazi koji bole. Postoje eliminacije koje peku godinama. A postoje i one koje razore mit. Italija nije otišla na treće uzastopno Svetsko prvenstvo i tu više nema prostora ni za relativizaciju, ni za traženje alibija, ni za priču o lošoj sreći.
I zato ovo nije samo sportski neuspeh. Ovo je nacionalna katastrofa. Italija, iako je decenijama pripadala najužem krugu fudbalske aristokratije, to više nije. Posebna sramota za Italiju je i to što se nije pojavila baš na prvom Svetskom prvenstvu proširenom na 48 selekcija, turniru koji će ovog leta biti održan u SAD, Kanadi i Meksiku. U eri kada je put do završnog turnira širi nego ikada, Italija je uspela da ostane ispod crte.
Moćna fudbalska Italija sada je uspomena!
Jesu "azuri" bili prvaci Evrope 2021, ali se danas sve jasnije vidi da je taj trofej bio blistav izuzetak, a ne dokaz ozdravljenja sistema. "Rojters" je još pre odlučujućeg baraža preneo ocene Masima Oda i Marka Amelije da je evropska titula samo prikrila duboke pukotine: slabu infrastrukturu, premalo poverenja u mlade italijanske igrače, preveliku zavisnost klubova od stranaca i odsustvo dugoročnog planiranja. Drugim rečima, problem nije nastao juče i nije nastao u jednoj kvalifikacionoj grupi. Problem, jednostavno, traje godinama.
Zato je možda i najstrašniji istorijski podatak taj da je Italija ovim porazom postala prva bivša svetska šampionska selekcija koja je propustila tri uzastopna Mundijala. Drugim rečima, među reprezentacijama tog ranga i te težine – nije bilo nikoga poput Italije. Mnoge velike sile imale su krizne periode, ispadanja, generacijske rupe i bolne kvalifikacije, ali nijedna prethodna nije uspela da veže tri uzastopna izostanka sa turnira. Upravo zato ovaj neuspeh nadilazi sve prethodne italijanske lomove, uključujući i šok iz 1958, kada se "azuri" prvi put nisu plasirali na Svetsko prvenstvo.
Simbolično, i gotovo surovo, deluje i činjenica da Italija neće biti deo šampionata koji se igra u zemljama i na prostorima koji bude njena velika fudbalska sećanja, ali i stare rane. Umesto da na severnoameričkom Mundijalu pokuša da vrati mesto koje joj istorijski pripada, ona će leto 2026. gledati sa strane. A to je možda i najteža slika za zemlju koja je 2006. bila prvak sveta, a od tada na Mundijalima više nije dobila nijednu nokaut utakmicu.
Zato, sada više nije pitanje ko je kriv za jedan poraz, jedan baraž ili jednu generaciju. Pitanje je kako je Italija dozvolila da od svetske sile postane reprezentacija koja tri Mundijala zaredom ne može ni da se kvalifikuje. Kako je moguće da zemlja takve tradicije, takvog prvenstva i takvog fudbalskog ponosa ostane van turnira na kome će igrati 48 selekcija? Odgovor je bolan: zato što je predugo živela od stare slave, dok su drugi napredovali, ulagali, menjali se i stvarali novo.
Prepustila je fudbal momentu i izgubila.
Opet.
Plači Italijo i nadaj se boljim fudbalskim danima. Mađari su decenijama terali tmurne oblake, možda ćeš ti brže. Videćemo.
Ostavite komentar