Crvena zvezda slavi veliku pobedu nad Žalgirisom. Mučili su ih Litvanci neprestano zadnje dve godine, ali je drugi mandat Saše Obradovića na klupi započet prekidom niza od šest poraza uzastopce kada je u pitanju ovo rivalstvo.
Razni faktori bili su presudni u sticanju prvog trijumfa na domaćem parketu. Mnogo "kockica" je trebalo da se sklopi kako bi se savladao ovako agresivan i fizički zahtevan protivnik, a ključ je bila odbrana, požrtvovanje - i nekoliko fenomenalnih izdanja pojedinaca. Ipak, ne cvetaju ruže u klubu sa Malog Kalemegdana - jer ima još dosta stvari na kojima treba poraditi.
Ali, pre svega, fokus mora biti na novom (starom) treneru, koji ponovo dolazi da pomaže klubu sa Malog Kalemegdana kada mu je to potrebno. Prošli put je to učinio 2020. godine, a ovog puta se svi uključeni nadaju dužoj i uspešnijoj saradnji. Prva utakmica na klupi odrađena je na pravi način što se tiće Obradovića. Sem što je ostvaren trijumf i nova era započeta na pozitivan način, trenerski posao je zaista bio na nivou.
Srpski stručnjak se nije odmah nametnuo ekipi, ali je ušao u meč pripremljene odbrane. Zvezda je od samog starta krenula agresivno, što je donelo 10 ukradenih lopti i čak pet blokada na celokupnoj utakmici. Ipak, najveće pohvale moraju da odu na stranu defanzive šuta sa distance. Ekipa koja na startu sezone prosečno po utakmici ubacuje dvocifren broj trojki (12) je sada svedena na osam. Iako je na prvi pogled to zanemarljiva razlika, ono što je mnogo bitnije jeste da su ih u prvih 30 minuta meča primili samo četiri!
To je bio veliki faktor zašto su se crveno-beli konstantno držali u ovom meču, čak i kada je bilo problema u napadu. Sem sjajne odbrane šuta, takođe su i onemogućavali poene u ključnim momentima ove utakmice. To se pre svega odnosi na drugu četvrtinu gde Žalgiris skoro šest minuta nije imao pogodak iz igre. Sem sjajne završnice, to se vrlo lako može okarakterisati kao prelomni trenutak, jer se Zvezda u tom periodu sa -9 (28:37) popela na +6 (45:39).
Dok bi gomila trenera gledala da odmah stave svoj pečat na ekipu, Obradović se odlučio da svojim novim izabranicima da što veću ofanzivnu slobodu protiv Žalgirisa. Sa strane crveno-belih nismo mogli da vidimo previše uigranih akcija (što se i nije očekivalo), već je ovo bila najbolja moguća provera i analiza kako se određeni igrači ponašaju u igri i koja su zapravo najveća oružja kluba sa Malog Kalemegdana. Gledao je najviše ka korigovanju sitnica u igri, koja je na kraju bila jedan od faktora trijumfa.
Odgovor je bio jasan - Džordan Nvora. Dok su svi bili presrećni dolaskom Monekea, drugi Nigerijac se "provukao kroz radar". Bio je tiho pojačanje sa puno potencijala - a sada se ističe kao možda i glavni adut. Za četiri utakmice Evrolige stigao je do proseka od 20.2 poena, što je treći najbolji učinak u dosadašnjem delu sezone (Hifi sa 21.3 i Nan sa 20.3 jedini imaju više). Sa Vezenkovim deli prvo mesto po efikasnosti, tojest indeksu i vrlo lako može biti igrač meseca ukoliko nastavi sa ovakvom igrom naredne dve nedelje (odnosno naredne četiri utakmice).
Takođe, heroj iz senke bio je Dejan Davidovac. I pod Sferopulosom je umeo da bude "džoker iz rukava", a istu ulogu maltene do perfekcije obavio je i na komandu Saše Obradovića. Kada pogledamo +/- statistiku, koja daje uvid u uticaj nekoga dok je na parketu, srpski reprezentativac je bio najbolji. Ne samo što je promašio samo jedan šut za 15 i po odigranih minuta, već je bio i odbrambeni general.
Od prvog ulaska na parket komandovao je svojim saigračima, slao ih na određene pozicije i to je bilo plodonosno. Sa njim na terenu crveno-beli ni u jednom momentu nisu bili u krizi što se tiče košarke, a takođe je i pogađao neke ključne koševe - uključujući i minijaturu za kraj prvog poluvremena.
Ipak, nije sve bilo tako sjajno. Jago Dos Santos i dalje traži ritam i hemiju sa novim saigračima - što je donelo nekoliko izgubljenih lopti zbog loših dodavanja. Moneke drugi put u četiri utakmice pravi tehničku grešku zbog neprimerenog ponašanja. To mu je u oba navrata bio četvrti prekršaj zbog čega je proveo duže vreme na klupi. Prethodni put je to bio početak kraja za srpski tim, dok je ovog puta Nvora bio tu da "izvuče situaciju". Ključ ove pobede je izvući najbolje, ostati pun samopouzdanja a u isto vreme ne trčati pred rudu - jer je ova liga puna ozbiljnih protivnika i teških utakmica.
Povrede će i dalje biti veliki problem za Zvezdu, koja ima samo dva beka na raspolaganju (Jago i Miler-Mekintajer). To može biti veliki problem već protiv Real Madrida, gde će jedine preostale opcije morati da se suoče sa Fakundom Kampacom i Teom Maledonom - plejmejkerima koji su bili među pet najboljih na svojoj poziciji minule sezone.
Klub sa Malog Kalemegdana sjajno je iskoristio snagu na ovoj utakmici, ali je veliko pitanje kako će to da izgleda protiv nekog tima koji je jači i spretniji od njih. "Kraljevi" im stižu "na noge" u petak, kada ćemo dobiti odgovor da li je ovo bila samo privremena manija ili se radi o početku nečeg izvanrednog.
Ostavite komentar